Eto, opet u ovoj slastičarni, jer kao što sam već pisala, ponuda je stvarno velika. Ovaj mi se put jelo nešto voćno, u izlogu vidjela tu šarenu čašu sa voćem, pa hajde da probam. Uglavnom, ovaj put čista petica. Ma i desetka Savršeno nešto. Puno različitog voća, i sve u ukusnoj laganoj kremi, i uz to još i namočena piškota.. Odlično!

Konačno slastica koja me oduševila, pa još jednom ponavljam - Rijeka je konačno dobila slastičarnicu u kojoj svatko zaista može pronaći nešto za sebe. Jedini je minus što je prostor prilično skučen, pa kad nema terase (jer, ipak je zima), unutra i nema baš slobodnih stolova.

Konačno smo ulovili nešto vremena i odlučili se počastiti ručkom u Tarsi. Lokacija konobe je čudna i da nema putokaza po cesti lako se čovjek zagubi. Odmah po ulasku dolijeće konobar i malo davi standardnim načinom, ali to je takvo mjesto. Kako izgleda interijer pogledajte ovdje, meni je malo prekičasto. Stiže fancy meni koji otkriva dosta šaroliku ponudu - od mesnih jela, preko standardnih pečenja i ribe… Dok mi biramo već je stigla i solidna medica. Odluka je pala na malo egzotičnije jelo kuhani punjeni ombolo sa raznim povrćem za prilog, sve u kompletu za dvoje. Jelo je dosta brzo stiglo, a osim brzine oduševio nas je i super odabir. Kombinacija kuhanog povrća daje ombolu poseban okus, koji dosad još nismo imali prilike kušati. Također, ombolo je vrlo vrlo ukusan na lešo, puno bolji i ukusniji nego pečen, a bilo bi možda čak i bolje bez punjenja. Količina je više nego dovoljna za dvoje, a cijena je umjerena.

Tarsa je mjesto na koje ćemo se sigurno još koji put vratiti (doduše ne vikendom jer je tada tamo pravi kaos) i o kojem ćemo još ovdje pisati.

Ponovno posjet Goyi, iz jednostavnog razloga - baš nam se restoran svidio. Ovoga smo puta došli tamo nešto nakon 22.30, i to na dan kad radno vrijeme završava u 23. Svejedno su nas primili, i rekli da možemo pojesti što želimo.

Ovoga puta biram pizzu Aquando, s dimljenom tunom, račićima i rukolom. Tijesto odlično, ukusno, tanko i super spečeno, ne štedi se ni na dodacima, ima svega. Zamjerka ne ide dakle njima, nego dimljenoj tuni, a to ipak nisu oni krivi. Grozna je Fino je tanko narezana, sve ok, ali ima okus na začine, ne na tunu. No, ovo je ipak moja pogreška.

Pa sam cijelo vrijeme krala pizzu Bresaola s tuđeg tanjura, budući da je netko ipak pametnije birao. Bresaola znači kombinaciju dimljene govedine, sira grana padano narezanog na tanke komade i salate, i trenutno je favorit pizza

Vino i ovaj put izvrsno, ne znam koje toče, ali u toj (ne)kategoriji jedno od najboljih koje sam pila u nekom restoranu. I ovaj put pohvale konobarima, ljubaznost koja se (nažalost) rijetko sreće.