Tijekom jednog izleta Zagrebu, odlučili smo se na posjet Medvednici. Iako je sam izlet prilično kratko trajao (uspjeli smo doći autom do vrha, nabrzinu pogledati Oltar domovine i ostatke Medvedgrada, te pobjegli jer se spremala oluja), ipak smo uspjeli prije toga posjetiti restoran Šestinski Lagvić (i razgledati plan Parka prirode Medvednica, pa sad znamo da tamo svačega ima, i da se moramo vratiti).

Uglavnom - restoran. Sjeli smo na terasu, i iako je bilo krcato, u roku 2 min došao je konobar. Izuzetno ljubazno osoblje, brzo i uslužno, terasa velika i fino sređena, obećavajuće. Prelistali smo menu, zaista ima svega, posebno tih zagorsko-zagrebačkih specijaliteta (ili kako se to već zove :neuki primorci: ), nešto više cijene nego smo navikli, iako ne znam odrediti je li to do restorana, ili jednostavno do Zagreba.

Odlučili smo se za mješano meso i povrće s roštilja, dakle, išli smo na sigurno - nema tu nekih nepoznanica, i teško mogu nešto zeznuti. Međutim, uspjeli su nas iznenaditi, i to poprilično. Na sreću, pozitivno. Meso je bilo vrhunsko! Veliki pladanj (porcija za dvoje) krcat savršeno pripremljenog mesa, niti prepečenog, niti krvavog, s gomilom povrća (jedino patlidžani ne valjaju, i to je jedino što nam je i ostalo), a uz povrće i meso - pečeni krumpir, uz kojeg možemo staviti onu lejm izreku - topi se u ustima. Ovo je jelo koje me usrećilo idućih nekoliko sati Ne znam kakva su im druga jela, jer ovo zaista nije bio maštovit izbor, ali sudeći po ovome - želimo natrag. Prejeli smo se i nismo bili za desert.

Ostalo - vino fino, ako vas pitaju da li ćete vodu - to će vas doći još 15 kn Cijena kao što sam rekla malo viša nego obično, ali isplati se. Eh da, pokraj nas je bio hercegovački par koji je pričao o Hrvatskoj Hrvatima i Tuđmanu, dakle Zagreb je stvarno kao iz tv sapunica

Pizzeria Delfino na glasu je kao mjesto s odličnim pizzama. Međutim, pizza s plodovima mora koju sam jednom prilikom tamo jela bila je razočaravajuća (plodovi mora su se svodili na komade lignji i još nečega čemu ne znam točan naziv i što izgleda kao pašta, i ne podsjeća na ništa što je ikada plivalo ili raslo u moru). Neke druge pizze su bile istina bolje, ali ništa toliko specijalno.

No, Lovran je predivan, pizzeria je velika i ima odlično uređenu terasu u vrtu, posluga je ljubazna i brza. Ovaj put biram paštu za gljivama i pršutom (moguće je izabrati vrstu pašte, bijele ili zelene rezance, i tako kod svakog jela - gost sudjeluje u kreiranju jela, odabirom priloga ili vrste pašte, pohvale za tu ideju). Iako je pizzeria bila krcata gostiju, nismo dugo čekali na jelo. Spomenut ću da je vino neko nekvalitetno crno (moguće Vranac), da se poslužuje toplo i bez leda, i da mi se čini da ga oplemene vodom.

I tako, stiže pašta, porcija je uistinu velika, dvoje bi se moglo najesti. Ali je okus - nikakav. Jer nije riječ o umaku od gljiva i pršuta, već je na tanjuru zelena pašta zalivena vrhnjem, u koju je ubačeno nekoliko komadića gljiva iz konzerve i nešto komadića nečega što je navodno pršut. Katastrofa. Moguće jedno od najgorih jela koje sam ikada jela vani, i za što sam sigurna da bih puno bolje mogla sama napraviti doma, a nisam baš od kuhanja. Uglavnom - izbjegavajte.

Ostali za stolom su jeli njoke za gulašom od noja (odlično!) i pileće tornjiće (također vrlo dobro i zasitno, riječ je o obilnoj porciji purice na koju je naslagano puno raznog povrća, a sve je zaliveno sirom). Dakle, nije da nemaju ok hrane, nego treba imati sreće pri izboru. Služe i solidna i loša jela, toče grozno vino, prostor i usluga su ok. Ništa posebno dobro ni loše, i definitivno ih prati bolji glas nego zaslužuju, bar što se hrane tiče.

Nedavno sam primijetio da sam potpuno zaboravio napisati osvrt za ovu deliciju. Mjesto radnje je već poznatai food bar Goya Galaxy. Dakle radi se po pizzi koja gotovo da nije pizza! Komadi dimljene govedine odlično se nadopunjuju sa listićima tvrdog sira grana padano, a pomodorini i rucola daju određenu svježinu. Ova pizza je pravo osvježenje među pizzama, a okusom je daleko daleko od standardno dosadnih pizza koje ljudi obično konzumiraju.

Jedina bresaola koja je mjerljiva sa ovom iz Goye je ona iz Bracere, ipak ona u Goyi je nešto bolja i definiranijeg okusa!

Prošli tjedan se je napokon posjetio razvikani bistro Podroom na Viškovu (VTC Viškovo). Mjesto je simpatično uređeno i na prvi pogled daje dojam da će se tu i dobro jesti. Zanimljivo je možda za napomenuti da je ulaz do nekakav klub / kafić koji izgleda kao zoološki vrt

Nakon kraćeg prelistavanja menija, odlučujem se za pileća prsa u umaku od lisičarki, a za prilog uzimam povrće na žaru. Hrana je dostavljena u razumnom roku. I tako već nakon tri zalogaja, prvi dojam je potpuno opravdan. Hrana je odlična, a topla lepinjica savršeno pomaže piliću i povrću u smislu ukusa. Ipak na kraju me je osvojio tiramisu, koji je u 23h bio svjež. Tako da se vraćamo uskoro!

Steak house Fort Apache se nalazi malo izvan Zagreba i odmah pokraj Samobora. Budući da svjetli kao Las Vegas ne može se promašiti. Građen je kompletno od drveta, parkirate se u koralu, konobari su obučeni u žitelje Divljeg Zapada, umjesto barskin stolica nalaze se sedla, sve izgleda kao pravi fort (osim plazmi na kojim se vrte kaubojski filmovi).

Ponuda hrane je kompletno američka. Svi mogući steakovi i kombinacije jela, salate, predjela i deserta. Tu ima od chilli juhe do palačinki u javorovom sirupu (oprez, jako slatko i puno šećera). Steakovi su podijeljeni po kategorijama (po težini… vi gladni možete jesti i beštiju od preko kile, he he), hamburgere, svakakve mesine, možete jesti onion rings - oni koji su probali navukli su se… ja se ne ubrajam u te (jer sam poseban i zato što mi ne valja to, he he), zapečeni grah dobijete u kaubojskoj zdjelici i da ne duljim - vrlo zanimljivo iskustvo.

Read the rest of this entry »

Jurdani su mjesto u zaleđu Rijeke, a ako ikada stignete tamo, nema šanse da nećete uočiti Istranku, poprilično velik restoran uz cestu, s ogromnim parkingom ispred. Izvana uopće ne izgleda toliko loše, što bi išlo u prilog onoj da prvi dojam često vara. Drugi je već bliže realnoj slici, jer prolaz kroz vrata Istranke je poput portala u prošlost, koji vas vodi tamo negdje u zlatne godine jugoslavenskog socijalizma 70-ih. Crveno-bijeli stoljnjaci, zadnji put oprani valjda također tih istih 70-ih, konobarice u onim krasnim “soc-realizam koji mrzi sve oku ugodno” opravicama, par (vjerojatno jurdanskih) kronera za šankom, i blag ali primjetan miris koji svjedoči da Istranka sigurno ima wc-e. Dakle, katastrofa. Ono što zbunjuje jest podatak da guglanje na temu ovog ugostiteljskog objekta vodi na stranicu na kojoj između ostalog stoji da je to popularna konoba s izvrsnim domaćim pršutom, zbog čega sam ja ipak očekivala nešto drugačiji ambijent.

Read the rest of this entry »

Malo i ugodno mjesto pod imenom Pizzeria Venera nalazi se u centru Zagreba (Vlaška 125). Na prvi pogled se čini pizzeria kao pizzeria, ali u Veneri možete jesti pizze od integralnog tijesta koje daju poseban okus, zdravije je - jedino što izostaje efekt teškog podrigivanja od 6 po Richteru kao kod normalnih pizza. Isto tako vam se nude i druga jela od intergralnog brašna (graham i pšenično).

Malo, lijepo i čisto. Par stolova, fino klimatizirano, posluga je pristojna, razgovorljiva i brza.

Ponuda pizza je zaista impresivna, s posebnim imenima (osobno sam probao pizzu integralnu Buffalo Bill i Debelu Bertu, ostale će se kad bude prilike). Isto tako je ponuda vegetarijanskih pizza na nivou. Mala napomena za sve koji žele probati integralnu pizzu - obavezno naknadno dodajete rajčicu kad je pizza pečena, jer tijekom procesa pečenja propada kroz tijesto. Tako da se naknadno pizza natopi rajčicom.

Isto tako nemojte se iznenaditi ako Vam se učini da jedete iznadprosječno brzo - intergralna pizza se doslovno topi u ustima, tako da se činite sami sebi izrazito proždrljivima.