Malo i ugodno mjesto pod imenom Pizzeria Venera nalazi se u centru Zagreba (Vlaška 125). Na prvi pogled se čini pizzeria kao pizzeria, ali u Veneri možete jesti pizze od integralnog tijesta koje daju poseban okus, zdravije je - jedino što izostaje efekt teškog podrigivanja od 6 po Richteru kao kod normalnih pizza. Isto tako vam se nude i druga jela od intergralnog brašna (graham i pšenično).

Malo, lijepo i čisto. Par stolova, fino klimatizirano, posluga je pristojna, razgovorljiva i brza.

Ponuda pizza je zaista impresivna, s posebnim imenima (osobno sam probao pizzu integralnu Buffalo Bill i Debelu Bertu, ostale će se kad bude prilike). Isto tako je ponuda vegetarijanskih pizza na nivou. Mala napomena za sve koji žele probati integralnu pizzu - obavezno naknadno dodajete rajčicu kad je pizza pečena, jer tijekom procesa pečenja propada kroz tijesto. Tako da se naknadno pizza natopi rajčicom.

Isto tako nemojte se iznenaditi ako Vam se učini da jedete iznadprosječno brzo - intergralna pizza se doslovno topi u ustima, tako da se činite sami sebi izrazito proždrljivima.

Najčešće rasprave bez kraja su kad se par osoba počne natezati gdje su najbolji ćevapi i gdje ih je najbolje jesti. Osobno smatram takve rasprave bezveznima jer i tako nitko nikad nije u pravu, a rasprava je zanimljiva kao tv prilog Branke Šeparović.

Upoznajem Vas sad s dva mjesta gdje je poseban “balkanski junk food”.

Čingač (na cjeniku piše Ćingač, na vratima Čingač)

Opisati kako doći do tamo baš i ne mogu lagano. Zato se neću ni truditi. Google je Vaš prijatelj, uposlite ga da vam nađe lokaciju ćevabdžinice koja se nalazi u Vukomercu. Samo mjesta izvana ne izgleda nimalo impresivno. OK, nećemo lagati… izvana izgleda kao križanac šupe i štale s plastičnim stolicama ispred. Ali sve se to mijenja kad vam na stol dođu ćevapi izvanserijske veličine i komada (8 - 10, nisam točno siguran). Samo za ilustraciju - šiš-ćevap je veličine limenke od pola litre piva. Ako vam slina još nije počela curiti, sad će krenuti… Pljeskavica s kajmakom (najbolja koju sam do sad probao) je sljedeći logičan izbor nakon ćevapa. Jedva to sve stane na tanjur. Oko vas će jesti radnici, studenti, učenici, biznismeni, tajkuni i penzioneri. Čingač je poznat po tome što nema profiliranu klijentelu nego tamo jednostavno svi idu na najveće ćevape u gradu.

Read the rest of this entry »

Restoran Ribič spada pod legendarna mjesta koja sam tek nedavno uspio posjetiti prilikom proslave određenog rođendana. Legende kruže o specijalnom zagrebačkom odresku od 45 centimetara kojim se možete počastiti, a tu su i druge stvari koje isto nisu za odbaciti (palačinke Ribič, ali o tome malo kasnije).

Restoran se nalazi u Velikom Trgovišću (rodno mjesto Franje Tuđmana, Zagorje). Put do tamo je lagano naći. Vozi se samo autocestom prema Zaboku i prate se znakovi koji vode do restorana.

Ako planirat ići preko vikenda, obavezno rezervirajte stol unaprijed zbog povećih gužvi.

Samo mjesto je vrlo ugodan ambijent sa zanimljivim pogledom, ali budući da ja nisam unutarnji dekorator prostora, a vi ne čitate Vodič za uređenje prostora idemo na temu… Hrana!

Read the rest of this entry »

Riječani pretpostavljam znaju što sve ima na Kastvu, i zašto se svako toliko isplati otići do tamo, ali evo, za one koji nisu odavdje: pridjev bi bio “pitoreskno”, u značenju jako lijepo i dražesno mjesto nedaleko Rijeke, po kojemu je gušt šetati i razgledavati, i s kojega puca fenomenalan pogled na Kvarner. Također, od Kastva kreće šetnica kroz šumu, pa je to ujedno i startna pozicija za dulje šetnje ili vožnju biciklom. I što je nama najbitnije, ima nekoliko mjesta gdje se odlično jede.

Loža je fino uređen restoran sa lijepom terasom, i nudi razna jela i pizze. Nažalost, ja nikako da probam ništa osim tih pilećih rolica, jer ih svaki put iznova biram. Pre*ebeno jelo. U rolicama je pršut i sir, prilog je riža sa povrćem (svačega, od tikvica, mrkve..), a sve je zaliveno slasnim dimljenim sirom. Zasitno i izvrsno. Zadnji put su nam dok smo čekali donijeli i nekakve fine kruščiće sa sirom, pa su nas i time kupili. Nemamo primjedbe ni na vino, a bome ni na poslugu. Ne čudi da često bude gužva

Ova recenzija ide bez uvoda jer je u postu niže već sve rečeno. Jelo stiže brzo i u nekim čudnim posudama koje izgledaju dosta maleno ali su valjda duboke pa u njih puno stane jer se teško isprazne. Uglavnom mislio sam da će biti ovo nekakvo jelo čudnovatih okusa, ali ta borovnica se dosta “ubije” drugim sastojcima tako da na kraju sve ispadne super ukusno. Čak i divljač djeluje nekako veselija u tako napravljenom gulašu. Znači brdo divljači sa tim ukusnim umakom od gljiva i borovnica. Uz to njoki baš odgovaraju i eventualno malo kruha. Rezultat je da se čovjek jedva kasnije odvoji od stolice. Preporuke za ovo mjesto, preko tjedna i svakako ne praznikom /vikendom / blagdanima.

Nekoliko minuta autom od centra Viškova, i evo vas u Ronjgima. Idealno mjesto za kraći izlet u prirodu, naravno u kombinaciji s finom hranom. A u ovom se restoranu stvarno fino jede, i što je za pohvalu - riječ je o izuzetno bogatom meniju sa tradicionalnim jelima ovoga kraja (pa ima raznih juhi, gulaša, šurlica, fuži, mesnih jela, gljiva, domaćih kolača, a nude se čak i žablji kraci), sve to posluženo na poseban, maštovit način.

Inače nisam neki ljubitelj lazanji, ali su mi nekako zapele za oko, moguće jer su i predstavljene kao jedan od specijaliteta kuće (stvar za naglasiti: jelovnik je iznimno iscrpan, nije ko po dobrom starom običaju samo ime jela, pa da gosti pogađaju što bi sve moglo unutra biti, već je sve opisano, i gušt je samo čitat što sve nude). Lazanje su svrstane u predjela, ali porcija je sasvim dovoljna na pristojan obrok. I fenomenalne su. Ne znam je li stvar samo u divljači, ili u nečem drugome što stavljaju unutra, ali svake pohvale. Cijena - 30kn. Jedino, imajte na umu da ćete osim naručenoga platiti i couvert (10kn), u kojeg ulazi i nešto fino kremasto s peršinom što posluže čim sjednete za stol.

Vino ide po 0.25 pa 0.5 l, restoran je prostran i fino sređen, ne galami nikakva naporna muzika, osoblje je brzo i uslužno. U sklopu restorana je i spomen-soba istarskog muzikologa i kompozitora Ivana Matetića Ronjgova, pa ako već jedete tamo, iskoristite priliku i posjetite je

Sajt je u izradi, ali valjda će i to uskoro srediti: http://www.ronjgi.com.hr/

Još jedno jelo isprobano, ovaj put izbor je pao na rižu s povrćem i šafranom. Naime, došli smo dosta kasno, pa iako stalno škicam na konkretnija jela (meso na razne načine), ipak na kraju biram “nešto lagano”.

Riža taman onakva kakva treba biti, dakle ni pretvrda ni raskuhana, unutra svakakvog povrća - svačega zelenog narezanog, pa mini rajčice, mrkve, svašta.. Čak i brokule, i super su s rižom. Mislim da će vegetarcijanci biti zadovoljni ovim jelom, meni je ipak draža ona varijanta s bresaolom..

Osoblje je i dalje ljubazno, vjerojatno smo već i pomalo dosadni s hvaljenjem Goye Ovoga je puta bilo poprilično popunjeno, što nas stvarno veseli.