Steak house Fort Apache se nalazi malo izvan Zagreba i odmah pokraj Samobora. Budući da svjetli kao Las Vegas ne može se promašiti. Građen je kompletno od drveta, parkirate se u koralu, konobari su obučeni u žitelje Divljeg Zapada, umjesto barskin stolica nalaze se sedla, sve izgleda kao pravi fort (osim plazmi na kojim se vrte kaubojski filmovi).

Ponuda hrane je kompletno američka. Svi mogući steakovi i kombinacije jela, salate, predjela i deserta. Tu ima od chilli juhe do palačinki u javorovom sirupu (oprez, jako slatko i puno šećera). Steakovi su podijeljeni po kategorijama (po težini… vi gladni možete jesti i beštiju od preko kile, he he), hamburgere, svakakve mesine, možete jesti onion rings - oni koji su probali navukli su se… ja se ne ubrajam u te (jer sam poseban i zato što mi ne valja to, he he), zapečeni grah dobijete u kaubojskoj zdjelici i da ne duljim - vrlo zanimljivo iskustvo.

Read the rest of this entry »

Jurdani su mjesto u zaleđu Rijeke, a ako ikada stignete tamo, nema šanse da nećete uočiti Istranku, poprilično velik restoran uz cestu, s ogromnim parkingom ispred. Izvana uopće ne izgleda toliko loše, što bi išlo u prilog onoj da prvi dojam često vara. Drugi je već bliže realnoj slici, jer prolaz kroz vrata Istranke je poput portala u prošlost, koji vas vodi tamo negdje u zlatne godine jugoslavenskog socijalizma 70-ih. Crveno-bijeli stoljnjaci, zadnji put oprani valjda također tih istih 70-ih, konobarice u onim krasnim “soc-realizam koji mrzi sve oku ugodno” opravicama, par (vjerojatno jurdanskih) kronera za šankom, i blag ali primjetan miris koji svjedoči da Istranka sigurno ima wc-e. Dakle, katastrofa. Ono što zbunjuje jest podatak da guglanje na temu ovog ugostiteljskog objekta vodi na stranicu na kojoj između ostalog stoji da je to popularna konoba s izvrsnim domaćim pršutom, zbog čega sam ja ipak očekivala nešto drugačiji ambijent.

Read the rest of this entry »

Malo i ugodno mjesto pod imenom Pizzeria Venera nalazi se u centru Zagreba (Vlaška 125). Na prvi pogled se čini pizzeria kao pizzeria, ali u Veneri možete jesti pizze od integralnog tijesta koje daju poseban okus, zdravije je - jedino što izostaje efekt teškog podrigivanja od 6 po Richteru kao kod normalnih pizza. Isto tako vam se nude i druga jela od intergralnog brašna (graham i pšenično).

Malo, lijepo i čisto. Par stolova, fino klimatizirano, posluga je pristojna, razgovorljiva i brza.

Ponuda pizza je zaista impresivna, s posebnim imenima (osobno sam probao pizzu integralnu Buffalo Bill i Debelu Bertu, ostale će se kad bude prilike). Isto tako je ponuda vegetarijanskih pizza na nivou. Mala napomena za sve koji žele probati integralnu pizzu - obavezno naknadno dodajete rajčicu kad je pizza pečena, jer tijekom procesa pečenja propada kroz tijesto. Tako da se naknadno pizza natopi rajčicom.

Isto tako nemojte se iznenaditi ako Vam se učini da jedete iznadprosječno brzo - intergralna pizza se doslovno topi u ustima, tako da se činite sami sebi izrazito proždrljivima.

Najčešće rasprave bez kraja su kad se par osoba počne natezati gdje su najbolji ćevapi i gdje ih je najbolje jesti. Osobno smatram takve rasprave bezveznima jer i tako nitko nikad nije u pravu, a rasprava je zanimljiva kao tv prilog Branke Šeparović.

Upoznajem Vas sad s dva mjesta gdje je poseban “balkanski junk food”.

Čingač (na cjeniku piše Ćingač, na vratima Čingač)

Opisati kako doći do tamo baš i ne mogu lagano. Zato se neću ni truditi. Google je Vaš prijatelj, uposlite ga da vam nađe lokaciju ćevabdžinice koja se nalazi u Vukomercu. Samo mjesta izvana ne izgleda nimalo impresivno. OK, nećemo lagati… izvana izgleda kao križanac šupe i štale s plastičnim stolicama ispred. Ali sve se to mijenja kad vam na stol dođu ćevapi izvanserijske veličine i komada (8 - 10, nisam točno siguran). Samo za ilustraciju - šiš-ćevap je veličine limenke od pola litre piva. Ako vam slina još nije počela curiti, sad će krenuti… Pljeskavica s kajmakom (najbolja koju sam do sad probao) je sljedeći logičan izbor nakon ćevapa. Jedva to sve stane na tanjur. Oko vas će jesti radnici, studenti, učenici, biznismeni, tajkuni i penzioneri. Čingač je poznat po tome što nema profiliranu klijentelu nego tamo jednostavno svi idu na najveće ćevape u gradu.

Read the rest of this entry »

Restoran Ribič spada pod legendarna mjesta koja sam tek nedavno uspio posjetiti prilikom proslave određenog rođendana. Legende kruže o specijalnom zagrebačkom odresku od 45 centimetara kojim se možete počastiti, a tu su i druge stvari koje isto nisu za odbaciti (palačinke Ribič, ali o tome malo kasnije).

Restoran se nalazi u Velikom Trgovišću (rodno mjesto Franje Tuđmana, Zagorje). Put do tamo je lagano naći. Vozi se samo autocestom prema Zaboku i prate se znakovi koji vode do restorana.

Ako planirat ići preko vikenda, obavezno rezervirajte stol unaprijed zbog povećih gužvi.

Samo mjesto je vrlo ugodan ambijent sa zanimljivim pogledom, ali budući da ja nisam unutarnji dekorator prostora, a vi ne čitate Vodič za uređenje prostora idemo na temu… Hrana!

Read the rest of this entry »

Riječani pretpostavljam znaju što sve ima na Kastvu, i zašto se svako toliko isplati otići do tamo, ali evo, za one koji nisu odavdje: pridjev bi bio “pitoreskno”, u značenju jako lijepo i dražesno mjesto nedaleko Rijeke, po kojemu je gušt šetati i razgledavati, i s kojega puca fenomenalan pogled na Kvarner. Također, od Kastva kreće šetnica kroz šumu, pa je to ujedno i startna pozicija za dulje šetnje ili vožnju biciklom. I što je nama najbitnije, ima nekoliko mjesta gdje se odlično jede.

Loža je fino uređen restoran sa lijepom terasom, i nudi razna jela i pizze. Nažalost, ja nikako da probam ništa osim tih pilećih rolica, jer ih svaki put iznova biram. Pre*ebeno jelo. U rolicama je pršut i sir, prilog je riža sa povrćem (svačega, od tikvica, mrkve..), a sve je zaliveno slasnim dimljenim sirom. Zasitno i izvrsno. Zadnji put su nam dok smo čekali donijeli i nekakve fine kruščiće sa sirom, pa su nas i time kupili. Nemamo primjedbe ni na vino, a bome ni na poslugu. Ne čudi da često bude gužva

Nekoliko minuta autom od centra Viškova, i evo vas u Ronjgima. Idealno mjesto za kraći izlet u prirodu, naravno u kombinaciji s finom hranom. A u ovom se restoranu stvarno fino jede, i što je za pohvalu - riječ je o izuzetno bogatom meniju sa tradicionalnim jelima ovoga kraja (pa ima raznih juhi, gulaša, šurlica, fuži, mesnih jela, gljiva, domaćih kolača, a nude se čak i žablji kraci), sve to posluženo na poseban, maštovit način.

Inače nisam neki ljubitelj lazanji, ali su mi nekako zapele za oko, moguće jer su i predstavljene kao jedan od specijaliteta kuće (stvar za naglasiti: jelovnik je iznimno iscrpan, nije ko po dobrom starom običaju samo ime jela, pa da gosti pogađaju što bi sve moglo unutra biti, već je sve opisano, i gušt je samo čitat što sve nude). Lazanje su svrstane u predjela, ali porcija je sasvim dovoljna na pristojan obrok. I fenomenalne su. Ne znam je li stvar samo u divljači, ili u nečem drugome što stavljaju unutra, ali svake pohvale. Cijena - 30kn. Jedino, imajte na umu da ćete osim naručenoga platiti i couvert (10kn), u kojeg ulazi i nešto fino kremasto s peršinom što posluže čim sjednete za stol.

Vino ide po 0.25 pa 0.5 l, restoran je prostran i fino sređen, ne galami nikakva naporna muzika, osoblje je brzo i uslužno. U sklopu restorana je i spomen-soba istarskog muzikologa i kompozitora Ivana Matetića Ronjgova, pa ako već jedete tamo, iskoristite priliku i posjetite je

Sajt je u izradi, ali valjda će i to uskoro srediti: http://www.ronjgi.com.hr/