No, Lovran je predivan, pizzeria je velika i ima odlično uređenu terasu u vrtu, posluga je ljubazna i brza. Ovaj put biram paštu za gljivama i pršutom (moguće je izabrati vrstu pašte, bijele ili zelene rezance, i tako kod svakog jela - gost sudjeluje u kreiranju jela, odabirom priloga ili vrste pašte, pohvale za tu ideju). Iako je pizzeria bila krcata gostiju, nismo dugo čekali na jelo. Spomenut ću da je vino neko nekvalitetno crno (moguće Vranac), da se poslužuje toplo i bez leda, i da mi se čini da ga oplemene vodom.

I tako, stiže pašta, porcija je uistinu velika, dvoje bi se moglo najesti. Ali je okus - nikakav. Jer nije riječ o umaku od gljiva i pršuta, već je na tanjuru zelena pašta zalivena vrhnjem, u koju je ubačeno nekoliko komadića gljiva iz konzerve i nešto komadića nečega što je navodno pršut. Katastrofa. Moguće jedno od najgorih jela koje sam ikada jela vani, i za što sam sigurna da bih puno bolje mogla sama napraviti doma, a nisam baš od kuhanja. Uglavnom - izbjegavajte.

Ostali za stolom su jeli njoke za gulašom od noja (odlično!) i pileće tornjiće (također vrlo dobro i zasitno, riječ je o obilnoj porciji purice na koju je naslagano puno raznog povrća, a sve je zaliveno sirom). Dakle, nije da nemaju ok hrane, nego treba imati sreće pri izboru. Služe i solidna i loša jela, toče grozno vino, prostor i usluga su ok. Ništa posebno dobro ni loše, i definitivno ih prati bolji glas nego zaslužuju, bar što se hrane tiče.

Jedina bresaola koja je mjerljiva sa ovom iz Goye je ona iz Bracere, ipak ona u Goyi je nešto bolja i definiranijeg okusa!

Nakon kraćeg prelistavanja menija, odlučujem se za pileća prsa u umaku od lisičarki, a za prilog uzimam povrće na žaru. Hrana je dostavljena u razumnom roku. I tako već nakon tri zalogaja, prvi dojam je potpuno opravdan. Hrana je odlična, a topla lepinjica savršeno pomaže piliću i povrću u smislu ukusa. Ipak na kraju me je osvojio tiramisu, koji je u 23h bio svjež. Tako da se vraćamo uskoro!

Ponuda hrane je kompletno američka. Svi mogući steakovi i kombinacije jela, salate, predjela i deserta. Tu ima od chilli juhe do palačinki u javorovom sirupu (oprez, jako slatko i puno šećera). Steakovi su podijeljeni po kategorijama (po težini… vi gladni možete jesti i beštiju od preko kile, he he), hamburgere, svakakve mesine, možete jesti onion rings - oni koji su probali navukli su se… ja se ne ubrajam u te (jer sam poseban i zato što mi ne valja to, he he), zapečeni grah dobijete u kaubojskoj zdjelici i da ne duljim - vrlo zanimljivo iskustvo.

Na stolu se uz sol i papar nalazi tabasco, kečap i još poneki umak. Da se po želji može dodati na steak ili što se već jede. Spomenuo bi još da sva jela imaju zanimljiva imena iz povijesti Divljeg Zapada, a neko meso dobijete i nabodeno na strijeli. Sve u svemu, vrlo zanimljivo i posebno mjesto.

Naravno, da ne bi sve u superlativima bilo moramo spomenuti i neke minuse. Morate par dana ranije rezervirati stol, a drugi još veći je cijena. Pripremite kartice ili dosta keša jer ćete od tamo izaći bez gaća. Treći (i najgori) minus je preglasna muzika. Nekako se da preživjeti neko vrijeme… Ali kad vam 45 minuta kauboj koji nije vidio konja / pištolj / pustinju / kaktus u životu uživo jauče i tuli na mikrofon - to je već problem.

Da ne spominjem kako je dirljiva scena kad ljudi (gerijatrija koja ne može jesti u miru nego im se oči ovlaže na svaki vražji evergreen) umjesto da jedu počnu spontano plesati oko vas… NOT! No, na svu sreću to se ne događa baš često.

Eh da, hrana. Budući da sam tamo završila na plaćenoj večeri, pa je posluženo ono što su ugovorili, dobili smo batke sa povrćem. Ne znam odredit ni je li ta piletina bila pečena ili kuhana, no u svakom slučaju, usprkos toću od masti itd, bila je podnošljiva. Povrće je međutim bilo pasirano do kašice, i budući da se nismo mogli dogovorit je li to blitva, špinat ili poriluk, odlučeno je da je riječ o mješavini zelenjave. Ugl sve skupa kao hrana u lošijom menzi. Ne znam je li to zato što smo došli kao skupina koja nije sama birala, pa su nas samo rješili na brzinu, a ne pada mi na pamet doći još jednom i provjeriti. Ako netko od vas ima bolja iskustva, nek nam slobodno piše

Najveći plus ide vinu, i to ne zato jer je bilo nešto specijalno, nego jer nije bilo razrijeđeno vodom, što je praksa koja je postala izuzetno popularna u zadnje vrijeme kod naših ugostitelja

Malo, lijepo i čisto. Par stolova, fino klimatizirano, posluga je pristojna, razgovorljiva i brza.

Ponuda pizza je zaista impresivna, s posebnim imenima (osobno sam probao pizzu integralnu Buffalo Bill i Debelu Bertu, ostale će se kad bude prilike). Isto tako je ponuda vegetarijanskih pizza na nivou. Mala napomena za sve koji žele probati integralnu pizzu - obavezno naknadno dodajete rajčicu kad je pizza pečena, jer tijekom procesa pečenja propada kroz tijesto. Tako da se naknadno pizza natopi rajčicom.

Isto tako nemojte se iznenaditi ako Vam se učini da jedete iznadprosječno brzo - intergralna pizza se doslovno topi u ustima, tako da se činite sami sebi izrazito proždrljivima.

Upoznajem Vas sad s dva mjesta gdje je poseban “balkanski junk food”.

Čingač (na cjeniku piše Ćingač, na vratima Čingač)

Opisati kako doći do tamo baš i ne mogu lagano. Zato se neću ni truditi. Google je Vaš prijatelj, uposlite ga da vam nađe lokaciju ćevabdžinice koja se nalazi u Vukomercu. Samo mjesta izvana ne izgleda nimalo impresivno. OK, nećemo lagati… izvana izgleda kao križanac šupe i štale s plastičnim stolicama ispred. Ali sve se to mijenja kad vam na stol dođu ćevapi izvanserijske veličine i komada (8 - 10, nisam točno siguran). Samo za ilustraciju - šiš-ćevap je veličine limenke od pola litre piva. Ako vam slina još nije počela curiti, sad će krenuti… Pljeskavica s kajmakom (najbolja koju sam do sad probao) je sljedeći logičan izbor nakon ćevapa. Jedva to sve stane na tanjur. Oko vas će jesti radnici, studenti, učenici, biznismeni, tajkuni i penzioneri. Čingač je poznat po tome što nema profiliranu klijentelu nego tamo jednostavno svi idu na najveće ćevape u gradu.

M&Z (aka Kod Srbina)

Mjesto o kojem se pričaju legendarne priče… Što je istina, a što mit - ne znam… Ali ide nekako ovako: M&Z svi zovu Kod Srbina jer je navodno vlasnik došao tijekom rata iz Srbije. Navodno je čak bilo i nekog miniranja prve verzije restorana (malo stariji će se sjetiti incidenata tijekom početka 90-ih kad su “neodgovorni ljudi masovno zaboravljali plin zatvoriti” pa je sve letilo na sve strane). Onda je niknuo novi restoran / pečenjara. No, da skratim… mjesto svi zovu Kod Srbina. Isto je malo kompliciranije za opisati kak doći do tamo pa će Vam Google opet biti prijatelj. Ukucajte u search M&Z Ravnice (jer se mjesto nalazi kod sportskog centra Ravnice). Idemo na hranu…

Posebnost ovog mjesta je menu koji je pun domoljubnih elemenata. Recimo jelo Ruža hrvatska ili Maksimirski niz (u Srbiji se to zove voz - vi sjedite, a hrana u ogromnim količinama samo dolazi) do onih jela koje se zovu smiješno (ali imaju nadasve ozbiljan okus za svako nepce) kao Vješalica ili Uštipci (uštipci su meso u ovom slučaju, a ne kolači).

Makar hrana koju prvo treba probati tamo kad se dođe je sljedeća:

pljeskavica + kajmak + zapečeni grah (aka gravče na tavče) + šopska salata (salata koja idealno paše uz sva jela s roštilja / grilla)

Uz to dobijete i lepinje koje su malo drugačije nego što je većina naviknuta (nisu mekane), ali su svježe i još se dime kad dođu na stol.

Restoran se nalazi u Velikom Trgovišću (rodno mjesto Franje Tuđmana, Zagorje). Put do tamo je lagano naći. Vozi se samo autocestom prema Zaboku i prate se znakovi koji vode do restorana.

Ako planirat ići preko vikenda, obavezno rezervirajte stol unaprijed zbog povećih gužvi.

Samo mjesto je vrlo ugodan ambijent sa zanimljivim pogledom, ali budući da ja nisam unutarnji dekorator prostora, a vi ne čitate Vodič za uređenje prostora idemo na temu… Hrana!

45 centimetara zagrebačkog odreska (mogući izbori teletina, puretina i svinjetina), tako kako Vam zvuči takav okus i ima. Veličine slonovog uha, dođe na posebnoj plati koju napadate čim ju stave na stol. Bar sa salatama se isto nalazi negdje unuta, ali to je manje važan detalj u ovoj priči (da, da… salate su ok… ali to ovdje nije važno). Ako preživite masakr prefinim odreskom, topla je preporuka da probate palačinke Ribič za desert (palačinke, sladoled od vanilije, šlag i neki kao umak od višnji… opium za mase, he he).

Ako ste nakon toga živi, popijte kavu uživajte u atmosferi Zagorja. I vratite se opet (kao i svi mi koji smo tamo jednom bili).

Drugih vrsti hrane također tamo ima, nemajte brige (riba, mesa s roštilja i sl.) Ali restoran je poseban po zagrebačkim odrescima.

Loža je fino uređen restoran sa lijepom terasom, i nudi razna jela i pizze. Nažalost, ja nikako da probam ništa osim tih pilećih rolica, jer ih svaki put iznova biram. Pre*ebeno jelo. U rolicama je pršut i sir, prilog je riža sa povrćem (svačega, od tikvica, mrkve..), a sve je zaliveno slasnim dimljenim sirom. Zasitno i izvrsno. Zadnji put su nam dok smo čekali donijeli i nekakve fine kruščiće sa sirom, pa su nas i time kupili. Nemamo primjedbe ni na vino, a bome ni na poslugu. Ne čudi da često bude gužva

Inače nisam neki ljubitelj lazanji, ali su mi nekako zapele za oko, moguće jer su i predstavljene kao jedan od specijaliteta kuće (stvar za naglasiti: jelovnik je iznimno iscrpan, nije ko po dobrom starom običaju samo ime jela, pa da gosti pogađaju što bi sve moglo unutra biti, već je sve opisano, i gušt je samo čitat što sve nude). Lazanje su svrstane u predjela, ali porcija je sasvim dovoljna na pristojan obrok. I fenomenalne su. Ne znam je li stvar samo u divljači, ili u nečem drugome što stavljaju unutra, ali svake pohvale. Cijena - 30kn. Jedino, imajte na umu da ćete osim naručenoga platiti i couvert (10kn), u kojeg ulazi i nešto fino kremasto s peršinom što posluže čim sjednete za stol.

Vino ide po 0.25 pa 0.5 l, restoran je prostran i fino sređen, ne galami nikakva naporna muzika, osoblje je brzo i uslužno. U sklopu restorana je i spomen-soba istarskog muzikologa i kompozitora Ivana Matetića Ronjgova, pa ako već jedete tamo, iskoristite priliku i posjetite je

Sajt je u izradi, ali valjda će i to uskoro srediti: http://www.ronjgi.com.hr/

Riža taman onakva kakva treba biti, dakle ni pretvrda ni raskuhana, unutra svakakvog povrća - svačega zelenog narezanog, pa mini rajčice, mrkve, svašta.. Čak i brokule, i super su s rižom. Mislim da će vegetarcijanci biti zadovoljni ovim jelom, meni je ipak draža ona varijanta s bresaolom..

Osoblje je i dalje ljubazno, vjerojatno smo već i pomalo dosadni s hvaljenjem Goye Ovoga je puta bilo poprilično popunjeno, što nas stvarno veseli.