Od danas su naši posjetitelji i čitatelji u mogućnosti poslati nam svoju recenziju delicija koje su isprobali. Potrebno je registrirati se ovdje, te nakon što primite lozinku putem e-maila možete se ulogirati ovdje. Pitanja možete poslati na marko at delicije.com - više o pisanju recenzija ovdje. Sve recenzije su dobrodošle, tj nema ograničenja na određenu regiju ili zemlju - važno je da ste jeli ili pili na mjestu kojega recenzirate!

Obavijest: zbog botova i sličnih Internet gluparija primorani smo dodatno zaštititi administracijski panel i dodatno provjeravati nove registracije. Kako se to obavlja ručno malo potraje. Dodatne podatke nakon što provjerimo vašu registraciju šaljemo vam na vašu email adresu (koja, očito, mora biti ispravna).

Ono što Tramerku izdvaja od ostalih konoba u prvom je redu način pripreme jela, pa tako nude tartar od palamide, hobotnicu u umaku od pive, pržene srdelice sa sezamom i sojom i sve tako, maštovito i drugačije, ali opet ne na način da se više ni ne osjeti da se jede riba. Kombinacija jednostavnosti i maštovitosti u pripremi, što je djelo kuhara Andreja Barbierija.

Preporuka - obavezno uzmite predjela, i to najbolje nekoliko njih pa podijelite, sva koja smo probali su odlična (spomenuti tatar i hobotnica, odličan grilani sir, marinada). Što se tiče glavnih jela, prvi put sam jela srdelice sa broskvom (nitko nije htio sa mnom podijeliti ribu sa roštilja, koju se moglo dobiti jedino u prociji za dvije ili čak tri osobe), primjedbe ide količini broskve, stvarno su mogli dati više. Jelo ok, ali predjela su taj put pobijedila. Idući put smo jeli palamide sa žara, i tu idu same pohvale na izvedbu – palamida obično bude suha i traži da je se zalijeva u ulju, međutim ova je bila nevjerojatno ukusna.

Desert – oba puta koja smo bili izbor je bio siromašan: kolač od jabuka, skuta sa voćem i treće čega se ne sjećam. Za one koji ne priznaju ništa osim čokolade, nije baš nešto, ali meni je kolač od jabuka najbolji ikad. Tanki sloj biskvita na kojem su komadi ušećerene jabuke, odlično nešto.

Moramo se vratiti na rižoto od škampi i neki kvalitetan komad ribe s roštilja, a inače su nam kao specijalit naveli i gregadu od raže.

I samo da budete spremni – osim ugođajem i kvalitetom, od ostalih konoba odskaču i cijenom. Predjela, glavno jelo, deserti i vino za dvije osobe – račun od gotovo 300 kn. Što se nas tiče, definitivno vrijedi tih novaca – hrana je odlična, ambijent super sređen, konobari ljubazni i uslužni (naš je neprestano provjeravao imamo li vode, vina i donosio po potrebi kruh, a opet nije išao na živce). Međutim, za one koji su navikli pojest obrok u konobi za male novce (postoji i konoba u Voloskom gdje dvije osobe mogu pojesti taj dan ulovljenu ribu za stotinjak kuna), račun u Tramerki bi mogao biti neugodno iznenađenje.

Blagovao sam tamo 6 ili 7 puta i svaki put se iznova oduševim “žrnovskim makarunima” vlasnice i kuharice gospođe Ljiljane Duhović. Makaruni su rađeni ručno, dakako, a odlični su sa šugom od kozica dok su sa krepkim šugom od sjeckane govedine upravo nenadmašni. Naprosto ih sanjam približavajući se Korčuli sve to intenzivnije, razmišljajući da li je užitak prethodnog dolaska možda bio slučajan! Ma, kakvi, postojano je to pravilo!

I druge delicije vrijede dolaska u “Maslinu”: pečeni trak hobotnice uz domaće povrće, šjor Ivo maestralno sprema i probrane komade mesa, lignje su vazda iz korčulanskog akvatorija, topli uštipci su krasna dobrodošlica uz lijepu travaricu… i tako dalje.

Posluga je ugodna i ljubazna, vjerujte joj kad vam preporuči vino kuće a po volji su vam i ubočena vina lokalnih proizvođača.

Kompletni užitak će vam sigurno premašiti cijenu koju ćete platiti. I rado ćete se opet vratiti.

Porcija je bila zadovoljavajuća, a hrana ekstremno dobra. Ždrebeći odresci su mi zbog iskustva u restoranu Na Sušaku trenutno među top hranom koja se može pojesti vani. Pogotovo servirani uz povrće sa žara. Dakle restoran Na Sušaku se može preporučiti svima koji žele pojesti kvalitetnu hranu sa žara u istočnom dijelu grada Rijeke. Kako do restorana Na Sušaku pogledajte ovdje.

Restoran je velik i solidno sređen, jedino eto nije radilo grijanje, pa je bilo mrvu prohladno. Ušli smo unutra i raspravljali se želimo li tu jesti ili ne, moguće je zbog naše neodlučnosti konobarica bila neljubazna (bar je tako djelovala). A moguće joj je bio i kraj smjene i samo je čekala da ode kući. Ugl do kraja našega ručka posluživala nas je druga konobarica, puno srdačnija, a i mi smo kasnije već bili puno bolje volje.

Bilo nas je petoro, i odlučili smo se za dva puta biftek “Košare” s prilogom i jedan svinjski kotlet u umaku od gljiva. Nakon otprilike 20-30 minuta čekanja (i ispijanja solidnog crnog vina) stiglo je jelo. Veličina porcija nas je odmah oduševila, jedva je sve stalo na stol.

Biftek je pripremljen na roštilju, solidan komad mesa taman pečenog, malo krvavog i izuzetno finog. Prilog je bio pomfri, tikvice i gljive s roštilja, i grašak i mrkva. Ovo posljednje je bilo povrće iz vrećice, međutim - tako dobro napravljeno da se uopće nije osjetio onaj specifični umjetno-plastični okus Kuhar je dodao nekakav začin, i time zaista spasio povrće. Porcija je u stvari za troje, tako da nam je svima ostalo, iako smo se potrudili da što više strpamo u sebe.

Budući da sam morala probati i onu svinjetinu i umak od gljiva, evo pohvale i za to - nakon onog debakla u Restoranu As u Rijeci, znam da se svako jelo može napraviti da bude nejestivo.

Iako smo bili prejedeni, odlučili smo se i za palačinke s čokoladom. Dok smo ih čekali smo komentirali kako bi palačinke trebali uzimati na početku, jer su svojevrstan test - najčešće, ako su dobre palačinke, jelo je također kvalitetno, a loše jelo obično završi suhim, žilavim palačinkama.

Pravilo je opet potvrđeno - “Košare” imaju izvrsne palačinke. Uništila sam se Na povratku se onemoćalo drijemalo do Rijeke.

Dakle, hrana: izbor je pao na Menu III - juha, puretina “al la gorgonzola” (tako zaista piše na menuu), zelena pašta sa šunkom i palačnika. Činilo mi se da je riječ o jednostavnom jelu u kojem je teško nešto zeznuti. No eto, čovjek svaki dan nauči nešto novo - moguće je napraviti umak od gorgonzole koji ne valja. Do sada mi se činilo da je to nemoguće, što samo znači da tek sada cijenim sve one fine umake poslije kojih se doslovno oblizivao tanjur.

No krenimo ispočetka - juha. Krepka juha s imenom kojeg sam zaboravila. Fina juha, a nisam neki ljubitelj. Krenulo je s ugodnim iznenađenjem, i vino je bilo u redu, tako da smo s nestrpljenjem čekali glavno jelo. I onda stiže komad mesa prekriven grudastom žućkastom smjesom, i mrvu pretjerano skuhani rezanci s šunkom, također poliveni nekakvom smjesom, ne “a la gorgonzola”, ali nešto u tom stilu. Vrhnje i ulje. Odlučila sam odstraniti “a la gorgonzola” s puretine, i pustiti paštu na miru. Uzela komad kruha, i jela ga s mesom. Sve nekako pretjerano masno, vjerujem da je i hrana u menzi bolja od ovoga. I tako stižemo do deserta…

Palačinka (jedna) - eto dogodilo se da ni to ne valja, a meni kao ovisniku o šećeru zaista nije teško udovoljiti. Ali tijesto je bilo žilavo, čokolada rijetka. Nismo mi palačinke pojeli do kraja

Nakon debakla sa “pizzom” u Senju, ovo je moguće najgore jelo ikada. Na početku se cijena činila smiješno malom (80 kn po menuu), završilo je sa žaljenjem za cca 300 kn koliko je koštao ukupan račun za troje. Nisam pretjerano izbirljiva, uglavnom se i zezamo da nam je svugdje dobro, ali ovo zaista ne zaslužuje ni prolaznu ocjenu. Spomenut ću i da je konobar došao po tanjure, pokupio samo dva (iako je bilo jasno da je i treća osoba gotova, pribor za jelo je bio odložen, a tanjur odmaknut na stranu) i onda se 20-ak minuta nije vraćao, sve dok ga nismo zvali. A ipak nije bila tolika gužva.

Zaključak: ponovno, ne razumijem zašto ljudi tamo jedu. Moguće bi trebalo dati priliku nekom drugom jelu (hamburgeru?), ali ne pada mi baš na pamet. Sendviči koji se prodaju malo dalje od Restorana As su prema Menuu III. vrhunska delicija.

Svojom ponudom raznovrsnih kolača niti jednog sladokusaca ne ostavlja ravnodušnim. Iz ponude mogu izdvojiti odlične štrudle sa sirom ili jabukama, kolače ferrero rocher, jaffa, snickers, nutella, amarena, bijela čokolada, raffaelo itd. Dok se oni koji malo manje vole slatko ili trenutačno nakon ovih praznika “paze šta jedu” mogu zadovoljiti sa odličnom kavom uz koju zasebno dobiju vrčić s mlijekom kako bi po svom guštu mogli dodati više ili manje mlijeka.

Naravno to je samo manji dio onoga što vam Kavana Toš nudi, s ostatkom ponude će vas sa zadovoljstvom i strpljenjem upoznati uvijek nasmijano i raspoloženo osoblje. Kavana Toš je pravi izbor za onoga kojem je osim kvalitete važna i ta posebna toplina, ozračje i osjećaj dobrodošlice.

Ukoliko ste na sluzbenom putu, a zeljni ste pojesti dobar riblji rucak skoknite u zaselak Marina di Ravenna, pratite znak Traghetto (trajekt) i na kruznom toku ispred trajekta ste kod “Trattorie Cubane Irma & Pino”. Morate znati da cijeli ovaj dio Italije ima specificnu pripremu ribe (u krusne mrvice, pa u vrelo ulje) i nije niti priblizno nasoj ribljoj klopi. Restoran je jednostavan, skoro nalik na menzu, ali imaju odlicno kucno vino i prilican izbor jela. Talijanska tradicija jela je u slijedovima (predjelo, prvo jelo, drugo jelo, slatko), ali ovdje izaberite samo jedno od toga. Porcije su u najmanju ruku ogromne i od mase neukusnih jela po razlicitim restoranima po navedenom kraju, prilicno ukusne. Dobar je izbor raznih vrsta pasti s morskim stvarima (sluzi se po osobi na pladnju). Glavna jela su razlicite vrste i kombinacija frigane ribe i muzgavaca. Za otprilike 30 do 35 eura po osobi moze se dobro najest i zarumenit obraze. Isto tako, kao i vecini Talijanskih restorana, racun moze biti izdan na kompletan meni, sto je bitno za nas poslovnjake kojima broje case vina na racunu. Za vino bih preporucio bijelo - frizzante ala cassa. Odlicno ide uz klopu, lagano je i osvjezavajuce. Vec pripremljeni gemist.

Vazno: restorani u Italiji imaju radno vrijeme od 12:30 do 15:00 i od 19:30 do 23:00. Ukoliko dodjete u medjuvremenu, ostaje vam uvijek ducan ili uz malo srece sendvic na pumpi.

Nudi vam se dnevni meni, meso ili riba ali ima i jela po narudzbi. Salate su na principu Svedskog stola i ne naplacuju se dodatno. Izbor salata i zacina za iste je velik i sami mozete kombinirat po ukusu. Jela su vise nego ukusna, porcije su taman, niti prevelike niti premale.

Ukoliko volite egzoticne okuse i kombinacije jela, na pravom ste mjestu, kuhar je lud ko kupus i ako zelite kombinirat ne mozete niti zamislit sta ce vam predloziti i spremiti. Hrskava patka s bog te pita cim, cips od teletine i ruzmarina u crnom pivu, itd, itd. I to vas nece bas puno vise kostat nego dnevni menu. A imat cete i cast da kuhar sjedne s vama za stol, jede i pije.

Prosjecno platim rucak otprilike 10 Eura po osobi, bez vina. Vino, posto nemam pojma o njemu, prepustim konobaru i njegovoj preporuci s obzirom na naruceno jelo, i do sada je svaki put pogodio. Za 15 Eura i jedes i pijes. I to dobro jedes i pijes.

Preporuka za meso u svim restoranima u ovom dijelu IT: snicli, steak, biftek i slicno meso se priprema uvijek krvavo. Napomenite prilikom narudzbe da zapecu, ili cete imat pun tanjur krvi.

Restorančić je skučen ali je super što je pušenje zabranjeno pa se osjeti samo hrana, i to dobra. Posluženi brzo, konobari znaju hr, a hrana stiže  iznenađujuće brzo. Pomalo sam bio skeptičan ali na kraju se to pokazalo kao krivo i hrana me oduševila. Nisam očekivao tako dobar komad ombola u još boljem umaku, a sve skupa u odgovarajućoj porciji koja je više nego dovoljna. Vino također solidno. Cijene su tako, srednje, ništa preskupo.

Pohvalno je i to što imaju sajt.

Dolazimo do simpatične goranske kućice i terase prepune gostiju. Oduševljeni, nakon početne “samo ćemo palačinke” počinjemo i sa nešto konkretnijim prijedlozima no nailazimo na prvi problem. Čekamo meni 15 minuta. Dobivamo ga, ali nažalost to je i jedino što ćemo dobiti. Naime sljedećih 20 minuta se ništa nije dešavalo, jednostavno konobarice nisu dolazile po narudžbu, a strpljenja je nestalo pa smo za 35 minuta otišli doma na ručak.

Zaključak je da bistro Jezero možda treba preskakati nedjeljom popodne, ipak odluka je da se vratimo i probamo nešto jer postoje sve naznake da bi moglo biti jako dobro! Bistro Jezero