Vrbnik je zimi meni puno draži nego ljeti – mir i tišina. Nakon kraće šetnje čovjek naravno ogladni, umori se i tak, pa mora potražiti i mjesto za pojest. Raspitivanje po mjestu brzo je urodilo plodom, kažu nam ima tamo jedna konoba koja i sad radi, kod onog zavoja. Ime je opet zaboravljeno ali stvarno teško se može zalutati, jer je konoba baš na tom zavoju, iznad ceste.

Unutra uređeno kao u svakoj konobi, te domaće spike, ima ljudi, dakle valjda će biti i hrana ok, a nadamo se i vino. Nakon prebiranja po meniju, odluka pada na šurlice (neka lokalna vrsta tjestenine, meni gotovo jednako kao fuži) sa gulašom od janjetine, a zaliti ćemo sve sa crnim vinom. Izbor je, čini se, bio dobar jer je hrana stvarno bila odlična. Vino je, očekivano, bilo odlično, a i bili bismo razočarani kad bi nam dali loše vino u sred Vrbnika.

Cijena dosta povoljna, valjda zato jer je zima i nema turista.