Delicije.com
fina jela, pića i mjesta za uživanje

Mjesečna arhiva December, 2007

12 22nd, 2007

Eto, opet u ovoj slastičarni, jer kao što sam već pisala, ponuda je stvarno velika. Ovaj mi se put jelo nešto voćno, u izlogu vidjela tu šarenu čašu sa voćem, pa hajde da probam. Uglavnom, ovaj put čista petica. Ma i desetka 🙂 Savršeno nešto. Puno različitog voća, i sve u ukusnoj laganoj kremi, i uz to još i namočena piškota.. Odlično!

Konačno slastica koja me oduševila, pa još jednom ponavljam – Rijeka je konačno dobila slastičarnicu u kojoj svatko zaista može pronaći nešto za sebe. Jedini je minus što je prostor prilično skučen, pa kad nema terase (jer, ipak je zima), unutra i nema baš slobodnih stolova.




Konačno smo ulovili nešto vremena i odlučili se počastiti ručkom u Tarsi. Lokacija konobe je čudna i da nema putokaza po cesti lako se čovjek zagubi. Odmah po ulasku dolijeće konobar i malo davi standardnim načinom, ali to je takvo mjesto. Kako izgleda interijer pogledajte ovdje, meni je malo prekičasto. Stiže fancy meni koji otkriva dosta šaroliku ponudu – od mesnih jela, preko standardnih pečenja i ribe… Dok mi biramo već je stigla i solidna medica. Odluka je pala na malo egzotičnije jelo kuhani punjeni ombolo sa raznim povrćem za prilog, sve u kompletu za dvoje. Jelo je dosta brzo stiglo, a osim brzine oduševio nas je i super odabir. Kombinacija kuhanog povrća daje ombolu poseban okus, koji dosad još nismo imali prilike kušati. Također, ombolo je vrlo vrlo ukusan na lešo, puno bolji i ukusniji nego pečen, a bilo bi možda čak i bolje bez punjenja. Količina je više nego dovoljna za dvoje, a cijena je umjerena.

Tarsa je mjesto na koje ćemo se sigurno još koji put vratiti (doduše ne vikendom jer je tada tamo pravi kaos) i o kojem ćemo još ovdje pisati.




12 4th, 2007

Ponovno posjet Goyi, iz jednostavnog razloga – baš nam se restoran svidio. Ovoga smo puta došli tamo nešto nakon 22.30, i to na dan kad radno vrijeme završava u 23. Svejedno su nas primili, i rekli da možemo pojesti što želimo.

Ovoga puta biram pizzu Aquando, s dimljenom tunom, račićima i rukolom. Tijesto odlično, ukusno, tanko i super spečeno, ne štedi se ni na dodacima, ima svega. Zamjerka ne ide dakle njima, nego dimljenoj tuni, a to ipak nisu oni krivi. Grozna je 🙂 Fino je tanko narezana, sve ok, ali ima okus na začine, ne na tunu. No, ovo je ipak moja pogreška.

Pa sam cijelo vrijeme krala pizzu Bresaola s tuđeg tanjura, budući da je netko ipak pametnije birao. Bresaola znači kombinaciju dimljene govedine, sira grana padano narezanog na tanke komade i salate, i trenutno je favorit pizza 🙂

Vino i ovaj put izvrsno, ne znam koje toče, ali u toj (ne)kategoriji jedno od najboljih koje sam pila u nekom restoranu. I ovaj put pohvale konobarima, ljubaznost koja se (nažalost) rijetko sreće.