Delicije.com
fina jela, pića i mjesta za uživanje

Mjesečna arhiva March, 2009

Van sezone restorani uz magistralu djeluju nekako sumnjivo, pa smo se odlučili za ručak u restoranu”Košare” u centru Senja, kojeg su nam ovoga ljeta preporučili prijatelji. Svejedno, nismo baš znali što očekivati.

Restoran je velik i solidno sređen, jedino eto nije radilo grijanje, pa je bilo mrvu prohladno. Ušli smo unutra i raspravljali se želimo li tu jesti ili ne, moguće je zbog naše neodlučnosti konobarica bila neljubazna (bar je tako djelovala). A moguće joj je bio i kraj smjene i samo je čekala da ode kući. Ugl do kraja našega ručka posluživala nas je druga konobarica, puno srdačnija, a i mi smo kasnije već bili puno bolje volje.

Bilo nas je petoro, i odlučili smo se za dva puta biftek “Košare” s prilogom i jedan svinjski kotlet u umaku od gljiva. Nakon otprilike 20-30 minuta čekanja (i ispijanja solidnog crnog vina) stiglo je jelo. Veličina porcija nas je odmah oduševila, jedva je sve stalo na stol.

Biftek je pripremljen na roštilju, solidan komad mesa taman pečenog, malo krvavog i izuzetno finog. Prilog je bio pomfri, tikvice i gljive s roštilja, i grašak i mrkva. Ovo posljednje je bilo povrće iz vrećice, međutim – tako dobro napravljeno da se uopće nije osjetio onaj specifični umjetno-plastični okus 🙂 Kuhar je dodao nekakav začin, i time zaista spasio povrće. Porcija je u stvari za troje, tako da nam je svima ostalo, iako smo se potrudili da što više strpamo u sebe.

Budući da sam morala probati i onu svinjetinu i umak od gljiva, evo pohvale i za to – nakon onog debakla u Restoranu As u Rijeci, znam da se svako jelo može napraviti da bude nejestivo.

Read the rest of this entry »




Groza @ Restoran As, Rijeka
Napisao: Nataša
03 11th, 2009

Groza nije naziv jela, nego je to osjećaj nakon pojedenog ručka u restoranu u centru Rijeke, koji je stalno pun gostiju i u kojem zna biti problem naći stol. Zašto, na to ne znam odgovor. Čula sam komentar “imaju dobar hamburger”, ali onda bi bilo korektno da se reklamiraju kao fast food.

Dakle, hrana: izbor je pao na Menu III – juha, puretina “al la gorgonzola” (tako zaista piše na menuu), zelena pašta sa šunkom i palačnika. Činilo mi se da je riječ o jednostavnom jelu u kojem je teško nešto zeznuti. No eto, čovjek svaki dan nauči nešto novo – moguće je napraviti umak od gorgonzole koji ne valja. Do sada mi se činilo da je to nemoguće, što samo znači da tek sada cijenim sve one fine umake poslije kojih se doslovno oblizivao tanjur.

No krenimo ispočetka – juha. Krepka juha s imenom kojeg sam zaboravila. Fina juha, a nisam neki ljubitelj. Krenulo je s ugodnim iznenađenjem, i vino je bilo u redu, tako da smo s nestrpljenjem čekali glavno jelo. I onda stiže komad mesa prekriven grudastom žućkastom smjesom, i mrvu pretjerano skuhani rezanci s šunkom, također poliveni nekakvom smjesom, ne “a la gorgonzola”, ali nešto u tom stilu. Vrhnje i ulje. Odlučila sam odstraniti “a la gorgonzola” s puretine, i pustiti paštu na miru. Uzela komad kruha, i jela ga s mesom. Sve nekako pretjerano masno, vjerujem da je i hrana u menzi bolja od ovoga. I tako stižemo do deserta…

Read the rest of this entry »