Živi se zdravo i tak, što znači da se povremeno treba ubiti od čokolade. Vidio onaj veliki Eraclea cjenik pa čovjeka ulovi pomama. Sto različitih čokoladi, a u principu minimalne razlike. Uzmem čokoladu sa kavom, kao mega jaka, udara u mozak, diže, skoro pa da je speed. Naravno sve je samo ne to. Osim što je extra vruće, sve ostalo je prosječno od okusa, do količine, pa čak i cijene. Kako su u jednom filmiću rekli, ostaje okus dosade…

Preskočiti. Popijte čaj. Ili čaj i kavu, za tu cijenu.

Čini se da u Rijeci ne mogu naći lošu medicu – ili sam postao subjektivan skroz jer mi je medica super ili valjda nema loše i svi imaju istu. U Discordiji je 10kn, u Vivi 12kn.

Kad bih sad morao sastaviti top listu za medice to bi ovako nekako bilo Discordia, River, Viva.  Upravo došla i dojava da je u Kosom isto super, pa budem probao i tamo!

U riječkom River Pubu, uz galamu i buku, može se popiti dobra medica. Bolja je čak i od većine ‘domaćih’ koje sam imao prilike probati, a i cijena je normalna (12kn). Iz puba treba otići prije 23h, i uopće ne ići vikendom. Preporuke.

Vrbnik je zimi meni puno draži nego ljeti – mir i tišina. Nakon kraće šetnje čovjek naravno ogladni, umori se i tak, pa mora potražiti i mjesto za pojest. Raspitivanje po mjestu brzo je urodilo plodom, kažu nam ima tamo jedna konoba koja i sad radi, kod onog zavoja. Ime je opet zaboravljeno ali stvarno teško se može zalutati, jer je konoba baš na tom zavoju, iznad ceste.

Unutra uređeno kao u svakoj konobi, te domaće spike, ima ljudi, dakle valjda će biti i hrana ok, a nadamo se i vino. Nakon prebiranja po meniju, odluka pada na šurlice (neka lokalna vrsta tjestenine, meni gotovo jednako kao fuži) sa gulašom od janjetine, a zaliti ćemo sve sa crnim vinom. Izbor je, čini se, bio dobar jer je hrana stvarno bila odlična. Vino je, očekivano, bilo odlično, a i bili bismo razočarani kad bi nam dali loše vino u sred Vrbnika.

Cijena dosta povoljna, valjda zato jer je zima i nema turista.

U konobi Kotle se i dobro jede i dobro pije. A mjesto je savršeno za odmor i ručak tijekom izleta po Istri, ako se odlučite na posjet Humu i Aleji glagoljaša. Riječ je o slikovitom selu u kojem možete vidjeti ostatke vodenica i slapove, a uz rječicu nalazi se gostionica u kojoj simpatični vlasnik toči jako dobro domaće crno vino. Inače volim istarska vina, ali ovo je tako voćkasto i slatko, fino.. Idući put moram pita barbu prodaje li on to vino u većim količinama 🙂