Delicije.com
fina jela, pića i mjesta za uživanje

01 20th, 2010

Moram priznati da do nedavno nisam znala za ovu konobu, koja se nalazi malo iznad pretpostavljam svima poznatog Plavog podruma. Svega nekoliko stepenica iznad fensi restorana nalazi se konoba sasvim drugačijeg ugođaja. Relativno malena, uskusno uređena, sa ljubaznim i uslužnim konobarima. Iako na stolovima imaju menu, praksa je da konobar navede što toga dana od ribe imaju, te preporuči jela. Za one koji ne vole ribu, uvijek spreme neku zamjenu, iako su primarno riblja konoba i nemaju izbor mesnih jela, koliko se sjećam jedino nude ramstek.

Ono što Tramerku izdvaja od ostalih konoba u prvom je redu način pripreme jela, pa tako nude tartar od palamide, hobotnicu u umaku od pive, pržene srdelice sa sezamom i sojom i sve tako, maštovito i drugačije, ali opet ne na način da se više ni ne osjeti da se jede riba. Kombinacija jednostavnosti i maštovitosti u pripremi, što je djelo kuhara Andreja Barbierija.

Preporuka – obavezno uzmite predjela, i to najbolje nekoliko njih pa podijelite, sva koja smo probali su odlična (spomenuti tatar i hobotnica, odličan grilani sir, marinada). Što se tiče glavnih jela, prvi put sam jela srdelice sa broskvom (nitko nije htio sa mnom podijeliti ribu sa roštilja, koju se moglo dobiti jedino u prociji za dvije ili čak tri osobe), primjedbe ide količini broskve, stvarno su mogli dati više. Jelo ok, ali predjela su taj put pobijedila. Idući put smo jeli palamide sa žara, i tu idu same pohvale na izvedbu – palamida obično bude suha i traži da je se zalijeva u ulju, međutim ova je bila nevjerojatno ukusna.

Desert – oba puta koja smo bili izbor je bio siromašan: kolač od jabuka, skuta sa voćem i treće čega se ne sjećam. Za one koji ne priznaju ništa osim čokolade, nije baš nešto, ali meni je kolač od jabuka najbolji ikad. Tanki sloj biskvita na kojem su komadi ušećerene jabuke, odlično nešto.

Moramo se vratiti na rižoto od škampi i neki kvalitetan komad ribe s roštilja, a inače su nam kao specijalit naveli i gregadu od raže.

I samo da budete spremni – osim ugođajem i kvalitetom, od ostalih konoba odskaču i cijenom. Predjela, glavno jelo, deserti i vino za dvije osobe – račun od gotovo 300 kn. Što se nas tiče, definitivno vrijedi tih novaca – hrana je odlična, ambijent super sređen, konobari ljubazni i uslužni (naš je neprestano provjeravao imamo li vode, vina i donosio po potrebi kruh, a opet nije išao na živce). Međutim, za one koji su navikli pojest obrok u konobi za male novce (postoji i konoba u Voloskom gdje dvije osobe mogu pojesti taj dan ulovljenu ribu za stotinjak kuna), račun u Tramerki bi mogao biti neugodno iznenađenje.




Konoba Maslina @ Korčula
Napisao: bongustaio
07 21st, 2009

Kad se nađete u Korčuli, ne propustite pohoditi konobu “Maslina”, na izlazu iz grada Korčule prema Lumbardi.

Blagovao sam tamo 6 ili 7 puta i svaki put se iznova oduševim “žrnovskim makarunima” vlasnice i kuharice gospođe Ljiljane Duhović. Makaruni su rađeni ručno, dakako, a odlični su sa šugom od kozica dok su sa krepkim šugom od sjeckane govedine upravo nenadmašni. Naprosto ih sanjam približavajući se Korčuli sve to intenzivnije, razmišljajući da li je užitak prethodnog dolaska možda bio slučajan! Ma, kakvi, postojano je to pravilo!

I druge delicije vrijede dolaska u “Maslinu”: pečeni trak hobotnice uz domaće povrće, šjor Ivo maestralno sprema i probrane komade mesa, lignje su vazda iz korčulanskog akvatorija, topli uštipci su krasna dobrodošlica uz lijepu travaricu… i tako dalje.

Posluga je ugodna i ljubazna, vjerujte joj kad vam preporuči vino kuće a po volji su vam i ubočena vina lokalnih proizvođača.

Kompletni užitak će vam sigurno premašiti cijenu koju ćete platiti. I rado ćete se opet vratiti.




10 22nd, 2007

Vrbnik je zimi meni puno draži nego ljeti – mir i tišina. Nakon kraće šetnje čovjek naravno ogladni, umori se i tak, pa mora potražiti i mjesto za pojest. Raspitivanje po mjestu brzo je urodilo plodom, kažu nam ima tamo jedna konoba koja i sad radi, kod onog zavoja. Ime je opet zaboravljeno ali stvarno teško se može zalutati, jer je konoba baš na tom zavoju, iznad ceste.

Unutra uređeno kao u svakoj konobi, te domaće spike, ima ljudi, dakle valjda će biti i hrana ok, a nadamo se i vino. Nakon prebiranja po meniju, odluka pada na šurlice (neka lokalna vrsta tjestenine, meni gotovo jednako kao fuži) sa gulašom od janjetine, a zaliti ćemo sve sa crnim vinom. Izbor je, čini se, bio dobar jer je hrana stvarno bila odlična. Vino je, očekivano, bilo odlično, a i bili bismo razočarani kad bi nam dali loše vino u sred Vrbnika.

Cijena dosta povoljna, valjda zato jer je zima i nema turista.




Na putu prema hrvatskom jugu su Vodice, turističko središte, mjesto koje je dosta promovirano po medijima pa se čovjeku čini kao mjesto gdje može stati i potražiti obrok. Nakon kraćeg švrljanja po rivi, zalazimo u staru jezgru mjesta gdje smo naišli na konobu, malo zaklonjenu od dnevne gužve, dosta ugodnog ambijenta. Nažalost ime je zaboravljeno. Prostrana terasa. ugodni mirisi i dosta dobra popunjenost davali su dojam da smo došli na ok mjesto.

Nakon naručivanja i mrvicu preuživljenog osoblja koje trudi ostvariti poseban konakt sa gostima, dolaze pjevači što meni i nije baš neko veselje. Volim pojesti u miru. Ali, ok, dok čekamo hranu dobili smo i aperitiv, rakiju i liker pa su i zabavljači postali podnošljiviji. Uskoro dolazi salata, i na naše iznenađenje stvarno je ogromna. Nema krumpira i ostalih dodataka, samo brdo mrkača i nešto malo crvenog luka i češnjaka. Okus – odličan. Od ove salate čovjek se baš najede, što inače nije slučaj sa salatama, a pogotovo ne onima od mrkača. Cijena je turistička, dakle nešto viša nego u Rijeci.