Jurdani su mjesto u zaleđu Rijeke, a ako ikada stignete tamo, nema šanse da nećete uočiti Istranku, poprilično velik restoran uz cestu, s ogromnim parkingom ispred. Izvana uopće ne izgleda toliko loše, što bi išlo u prilog onoj da prvi dojam često vara. Drugi je već bliže realnoj slici, jer prolaz kroz vrata Istranke je poput portala u prošlost, koji vas vodi tamo negdje u zlatne godine jugoslavenskog socijalizma 70-ih. Crveno-bijeli stoljnjaci, zadnji put oprani valjda također tih istih 70-ih, konobarice u onim krasnim “soc-realizam koji mrzi sve oku ugodno” opravicama, par (vjerojatno jurdanskih) kronera za šankom, i blag ali primjetan miris koji svjedoči da Istranka sigurno ima wc-e. Dakle, katastrofa. Ono što zbunjuje jest podatak da guglanje na temu ovog ugostiteljskog objekta vodi na stranicu na kojoj između ostalog stoji da je to popularna konoba s izvrsnim domaćim pršutom, zbog čega sam ja ipak očekivala nešto drugačiji ambijent.

Eh da, hrana. Budući da sam tamo završila na plaćenoj večeri, pa je posluženo ono što su ugovorili, dobili smo batke sa povrćem. Ne znam odredit ni je li ta piletina bila pečena ili kuhana, no u svakom slučaju, usprkos toću od masti itd, bila je podnošljiva. Povrće je međutim bilo pasirano do kašice, i budući da se nismo mogli dogovorit je li to blitva, špinat ili poriluk, odlučeno je da je riječ o mješavini zelenjave. Ugl sve skupa kao hrana u lošijom menzi. Ne znam je li to zato što smo došli kao skupina koja nije sama birala, pa su nas samo rješili na brzinu, a ne pada mi na pamet doći još jednom i provjeriti. Ako netko od vas ima bolja iskustva, nek nam slobodno piše 🙂

Najveći plus ide vinu, i to ne zato jer je bilo nešto specijalno, nego jer nije bilo razrijeđeno vodom, što je praksa koja je postala izuzetno popularna u zadnje vrijeme kod naših ugostitelja 🙂