Tijekom jednog izleta Zagrebu, odlučili smo se na posjet Medvednici. Iako je sam izlet prilično kratko trajao (uspjeli smo doći autom do vrha, nabrzinu pogledati Oltar domovine i ostatke Medvedgrada, te pobjegli jer se spremala oluja), ipak smo uspjeli prije toga posjetiti restoran Šestinski Lagvić (i razgledati plan Parka prirode Medvednica, pa sad znamo da tamo svačega ima, i da se moramo vratiti).
Uglavnom – restoran. Sjeli smo na terasu, i iako je bilo krcato, u roku 2 min došao je konobar. Izuzetno ljubazno osoblje, brzo i uslužno, terasa velika i fino sređena, obećavajuće. Prelistali smo menu, zaista ima svega, posebno tih zagorsko-zagrebačkih specijaliteta (ili kako se to već zove :neuki primorci: ), nešto više cijene nego smo navikli, iako ne znam odrediti je li to do restorana, ili jednostavno do Zagreba.
Odlučili smo se za mješano meso i povrće s roštilja, dakle, išli smo na sigurno – nema tu nekih nepoznanica, i teško mogu nešto zeznuti. Međutim, uspjeli su nas iznenaditi, i to poprilično. Na sreću, pozitivno. Meso je bilo vrhunsko! Veliki pladanj (porcija za dvoje) krcat savršeno pripremljenog mesa, niti prepečenog, niti krvavog, s gomilom povrća (jedino patlidžani ne valjaju, i to je jedino što nam je i ostalo), a uz povrće i meso – pečeni krumpir, uz kojeg možemo staviti onu lejm izreku – topi se u ustima. Ovo je jelo koje me usrećilo idućih nekoliko sati 🙂 Ne znam kakva su im druga jela, jer ovo zaista nije bio maštovit izbor, ali sudeći po ovome – želimo natrag. Prejeli smo se i nismo bili za desert.
Ostalo – vino fino, ako vas pitaju da li ćete vodu – to će vas doći još 15 kn 🙂 Cijena kao što sam rekla malo viša nego obično, ali isplati se. Eh da, pokraj nas je bio hercegovački par koji je pričao o Hrvatskoj Hrvatima i Tuđmanu, dakle Zagreb je stvarno kao iz tv sapunica 🙂