Groza nije naziv jela, nego je to osjećaj nakon pojedenog ručka u restoranu u centru Rijeke, koji je stalno pun gostiju i u kojem zna biti problem naći stol. Zašto, na to ne znam odgovor. Čula sam komentar “imaju dobar hamburger”, ali onda bi bilo korektno da se reklamiraju kao fast food.

Dakle, hrana: izbor je pao na Menu III – juha, puretina “al la gorgonzola” (tako zaista piše na menuu), zelena pašta sa šunkom i palačnika. Činilo mi se da je riječ o jednostavnom jelu u kojem je teško nešto zeznuti. No eto, čovjek svaki dan nauči nešto novo – moguće je napraviti umak od gorgonzole koji ne valja. Do sada mi se činilo da je to nemoguće, što samo znači da tek sada cijenim sve one fine umake poslije kojih se doslovno oblizivao tanjur.

No krenimo ispočetka – juha. Krepka juha s imenom kojeg sam zaboravila. Fina juha, a nisam neki ljubitelj. Krenulo je s ugodnim iznenađenjem, i vino je bilo u redu, tako da smo s nestrpljenjem čekali glavno jelo. I onda stiže komad mesa prekriven grudastom žućkastom smjesom, i mrvu pretjerano skuhani rezanci s šunkom, također poliveni nekakvom smjesom, ne “a la gorgonzola”, ali nešto u tom stilu. Vrhnje i ulje. Odlučila sam odstraniti “a la gorgonzola” s puretine, i pustiti paštu na miru. Uzela komad kruha, i jela ga s mesom. Sve nekako pretjerano masno, vjerujem da je i hrana u menzi bolja od ovoga. I tako stižemo do deserta…

Palačinka (jedna) – eto dogodilo se da ni to ne valja, a meni kao ovisniku o šećeru zaista nije teško udovoljiti. Ali tijesto je bilo žilavo, čokolada rijetka. Nismo mi palačinke pojeli do kraja 🙁

Nakon debakla sa “pizzom” u Senju, ovo je moguće najgore jelo ikada. Na početku se cijena činila smiješno malom (80 kn po menuu), završilo je sa žaljenjem za cca 300 kn koliko je koštao ukupan račun za troje. Nisam pretjerano izbirljiva, uglavnom se i zezamo da nam je svugdje dobro, ali ovo zaista ne zaslužuje ni prolaznu ocjenu. Spomenut ću i da je konobar došao po tanjure, pokupio samo dva (iako je bilo jasno da je i treća osoba gotova, pribor za jelo je bio odložen, a tanjur odmaknut na stranu) i onda se 20-ak minuta nije vraćao, sve dok ga nismo zvali. A ipak nije bila tolika gužva.

Zaključak: ponovno, ne razumijem zašto ljudi tamo jedu. Moguće bi trebalo dati priliku nekom drugom jelu (hamburgeru?), ali ne pada mi baš na pamet. Sendviči koji se prodaju malo dalje od Restorana As su prema Menuu III. vrhunska delicija.