Pelješac je divan, predivan.. Posjetili smo ga na kratko, proveli tamo svega dva dana, jer krajnji je cilj našega puta bio Mljet, ali vratit ćemo se sigurno, i u miru obići sva mjesta kroz koja smo proletili..
Pelješac je najpoznatiji po vrhunskom vinu, a mi ćemo ga pamtiti po OPG-ovima u kojima se još uvijek može pojesti odlična domaća hrana po pristojnim cijenama (za razliku od Mljeta, ali o tome u nekom drugom postu…).
Dobili smo mnoge preporuke za pelješke restorane i konobe, na kraju je izbor pao na konobu Portun u Potomju, starom naselju koje je središte proizvodnje najboljih crnih vina Hrvatske (Dingač, Postup, Plavac). Tamo smo stigli vozeći se starom cestom od Žuljane do Orebića (pri tome uživajući u prekrasnim prizorima mnogobrojnih vinograda na pelješkim padinama). Točno negdje po sredini puta treba skrenuti u tunel znakovitog naziva Dingač i evo nas u Potomju.
Nismo rezervirali mjesto, a gužva je bila velika, međutim naši domaćini su se potrudili, postavili nam stol, i dali sve od sebe da ne čekamo previše. Bili su vrlo ljubazni i gostoljubivi, nešto što nažalost često i nije odlika dalmatinskog ugostiteljstva.
Hrana je bila odlična. Vrhunsko pripremljena domaća jela od vrhunskih domaćih namirnica: za predjelo riblja pašteta i hobotnica na salatu, slani i marinirani inćuni, povrće.. Sve jednostavno i uobičajeno, ali svaki zalogaj toliko ukusan. Za glavno jelo biramo hobotnicu na gulaš, sve zalijevamo odličnim vinom kuće (naravno, što drugo nego Dingač).
Cijene normalne / umjerene, što nas čudi, jer u ovoj zemlji više ništa nije normalno i konobe i OPG-ovi u zadnje vrijeme naplaćuju više nego restorani.
Sve pohvale ovoj konobi čiji se vlasnici zaista trude pružiti ugodno gastro iskustvo svojim gostima. U moru prevara i turističkih pljački, nešto što nam je zaista trebalo.