Posljednih se godina Senj pomalo budi iz višedesetljetne zapuštenosti. Uređuju se riva i gradski trg, obnovljena je prekrasna kula Nehaj i park oko nje, a na senjskoj gastro sceni konačno postoje mjesta u kojima se može pojesti nešto više od osrednje pizze i ćevapa. Jedno od takvih mjesta su Lavlji dvori, konoba/restoran u samom središtu Senja.
Za početak – ambijent. Ovo je bez sumnje najljepši senjski restoran. Smješten je u prostoru Giardina iz 16.st., u zgradi koja je spomenik nulte kategorije. Detalji povijesne zgrade i lavlje glave su sačuvane iz starih vremena, unutrašnjost restorana uređena je „starinski“ uz mnogo povijesnih i obiteljskih fotografija, antiknih predmeta koje vlasnici skupljaju godinama. Iako postoji mogućnost sjedenja na vanjskoj natkrivenoj terasi, svaki put odabiremo stol unutar restorana.
Restoran nudi riblje i mesne specijalitete, pašte i rižota. Mi za predjelo biramo platu zanimljiva naslova Okus mora i planina, na kojoj se nude suhomesnate delicije, sirevi, riblja pašteta i slane srdelice, ali i med te orašasti plodovi i suho voće. Zadovoljstvo ovom platom ovisi o kvaliteti namirnica, što je naravno sasvim logično, ali pišemo ovo jer smo jednom dobili platu s odličnim kobasicama i domaćim ličkim sirom, vrlo dobrim pršutom te domaćom ribljom paštetom, a drugi put smo pak dobili sve navedeno osjetno lošije kvalitete i nabavljeno u lokalnom Konzumu.
Isto je s glavnim jelom: ovdje smo jeli i odlično pripremljenu ribu s gradela i solidnu ramstek tagliatu, ali i najčudniju / najlošiju buzaru od škampa i dagnji, koja nije bila pripremljena na maslinovom ulju i češnjaku, već su dagnje plivale u lošem umaku od rajčice, dok se pašta sa škampima sastojala od pašte, vrhnja i par kozica (koje su nas trebale prevariti?).
Sažetak: prekrasan ambijent, s hranom koja varira od vrlo dobre do loše, ovisno o nabavljenim namirnicama i raspoloženju kuhara. Nadamo se da će u narednim sezonama ipak poraditi na održavanju kvalitete, bez varanja gostiju.