U mjestašcu Polače, najvećoj luci nacionalnog parka Mljet, smještenoj na sjeverozapadu otoka, nalazi se niz restorana, podjednako nemaštovite i podjednako skupe ponude ribljih specijaliteta. Gastro turistu nije lako odlučiti se za određeni restoran, osjećaj je donekle kao ona stara tv emisija za djecu: “izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti”.
Mi smo odabrali konobu Ankoru, i u principu nismo pogriješili, fino smo, jako fino jeli. Međutim, desilo nam se i nešto što do tada nismo nikad doživjeli: htjeli smo se vratiti još jedan put i isprobati njihovu peku (jedni od rijetkih na otoku su nudili kozletinu pod pekom, a nama je već bilo dosta ribe), međutim naša mala obitelj nije bila dovoljno velika da bi bili primamljivi gosti, i doslovno su nas odbili primiti nekim nemuštim izlikama o čuvanju stola za velike grupe. Ostalo nam je samo gledati pozitivno i veseliti se što i tijekom pandemije neki rade toliko dobro da mogu odbiti pokušaj rezervacije. I naravno, naručiti peku negdje drugdje na Mljetu.
Što je jela tiče, probali smo izvrsnu hobotnicu s povrćem: hobotnica savršeno pripremljena, mekana i slasna, povrće prženo u woku, ukusno i hrskavo, konačno odmak od povrća s grilla. U Ankori nude i nekoliko mesnih jela, najmlađi član naše gastro grupe je jeo mljetsku divljač s domaćim njokima, sve pohvale i za to jelo.
Cijene mljetski paprene, a kao što sam napisala, kozletinu ispod peke nažalost nismo uspjeli probati.