Kako ovo nije bio prvi posjet restoranu Na Sušaku znao sam već da mogu očekivati kvalitetnu hranu. Iako su me prvi put malo razočarale porcije ovaj put nas je konobar nagovorio na nešto skuplji meni ali čini se da se to itekako isplatilo.

Porcija je bila zadovoljavajuća, a hrana ekstremno dobra. Ždrebeći odresci su mi zbog iskustva u restoranu Na Sušaku trenutno među top hranom koja se može pojesti vani. Pogotovo servirani uz povrće sa žara. Dakle restoran Na Sušaku se može preporučiti svima koji žele pojesti kvalitetnu hranu sa žara u istočnom dijelu grada Rijeke. Kako do restorana Na Sušaku pogledajte ovdje.

Van sezone restorani uz magistralu djeluju nekako sumnjivo, pa smo se odlučili za ručak u restoranu”Košare” u centru Senja, kojeg su nam ovoga ljeta preporučili prijatelji. Svejedno, nismo baš znali što očekivati.

Restoran je velik i solidno sređen, jedino eto nije radilo grijanje, pa je bilo mrvu prohladno. Ušli smo unutra i raspravljali se želimo li tu jesti ili ne, moguće je zbog naše neodlučnosti konobarica bila neljubazna (bar je tako djelovala). A moguće joj je bio i kraj smjene i samo je čekala da ode kući. Ugl do kraja našega ručka posluživala nas je druga konobarica, puno srdačnija, a i mi smo kasnije već bili puno bolje volje.

Bilo nas je petoro, i odlučili smo se za dva puta biftek “Košare” s prilogom i jedan svinjski kotlet u umaku od gljiva. Nakon otprilike 20-30 minuta čekanja (i ispijanja solidnog crnog vina) stiglo je jelo. Veličina porcija nas je odmah oduševila, jedva je sve stalo na stol.

Biftek je pripremljen na roštilju, solidan komad mesa taman pečenog, malo krvavog i izuzetno finog. Prilog je bio pomfri, tikvice i gljive s roštilja, i grašak i mrkva. Ovo posljednje je bilo povrće iz vrećice, međutim - tako dobro napravljeno da se uopće nije osjetio onaj specifični umjetno-plastični okus Kuhar je dodao nekakav začin, i time zaista spasio povrće. Porcija je u stvari za troje, tako da nam je svima ostalo, iako smo se potrudili da što više strpamo u sebe.

Budući da sam morala probati i onu svinjetinu i umak od gljiva, evo pohvale i za to - nakon onog debakla u Restoranu As u Rijeci, znam da se svako jelo može napraviti da bude nejestivo.

Pogledaj cijeli članak »

Groza nije naziv jela, nego je to osjećaj nakon pojedenog ručka u restoranu u centru Rijeke, koji je stalno pun gostiju i u kojem zna biti problem naći stol. Zašto, na to ne znam odgovor. Čula sam komentar “imaju dobar hamburger”, ali onda bi bilo korektno da se reklamiraju kao fast food.

Dakle, hrana: izbor je pao na Menu III - juha, puretina “al la gorgonzola” (tako zaista piše na menuu), zelena pašta sa šunkom i palačnika. Činilo mi se da je riječ o jednostavnom jelu u kojem je teško nešto zeznuti. No eto, čovjek svaki dan nauči nešto novo - moguće je napraviti umak od gorgonzole koji ne valja. Do sada mi se činilo da je to nemoguće, što samo znači da tek sada cijenim sve one fine umake poslije kojih se doslovno oblizivao tanjur.

No krenimo ispočetka - juha. Krepka juha s imenom kojeg sam zaboravila. Fina juha, a nisam neki ljubitelj. Krenulo je s ugodnim iznenađenjem, i vino je bilo u redu, tako da smo s nestrpljenjem čekali glavno jelo. I onda stiže komad mesa prekriven grudastom žućkastom smjesom, i mrvu pretjerano skuhani rezanci s šunkom, također poliveni nekakvom smjesom, ne “a la gorgonzola”, ali nešto u tom stilu. Vrhnje i ulje. Odlučila sam odstraniti “a la gorgonzola” s puretine, i pustiti paštu na miru. Uzela komad kruha, i jela ga s mesom. Sve nekako pretjerano masno, vjerujem da je i hrana u menzi bolja od ovoga. I tako stižemo do deserta…

Pogledaj cijeli članak »

Kavana Toš je jedna od ugodnih iznenađenja u zimom obavijenoj Crikvenici. Uređena s velikom dozom ukusa, s malobrojnim, ali nadasve ljubaznim osobljem, odličnim izborom kolača ona je jednostavno savršeno mjesto za prijateljski razgovor uz kavu i kolače.

Svojom ponudom raznovrsnih kolača niti jednog sladokusaca ne ostavlja ravnodušnim. Iz ponude mogu izdvojiti odlične štrudle sa sirom ili jabukama, kolače ferrero rocher, jaffa, snickers, nutella, amarena, bijela čokolada, raffaelo itd. Dok se oni koji malo manje vole slatko ili trenutačno nakon ovih praznika “paze šta jedu” mogu zadovoljiti sa odličnom kavom uz koju zasebno dobiju vrčić s mlijekom kako bi po svom guštu mogli dodati više ili manje mlijeka.

Naravno to je samo manji dio onoga što vam Kavana Toš nudi, s ostatkom ponude će vas sa zadovoljstvom i strpljenjem upoznati uvijek nasmijano i raspoloženo osoblje. Kavana Toš je pravi izbor za onoga kojem je osim kvalitete važna i ta posebna toplina, ozračje i osjećaj dobrodošlice.

Dragi svi, posto nase podrucje industrijski poprilicno gravitira Italiji, i cesto idemo poslovno u te EU krajeve, evo kratko o tome gdje se moze nesto pojesti u Ravenni.

Ukoliko ste na sluzbenom putu, a zeljni ste pojesti dobar riblji rucak skoknite u zaselak Marina di Ravenna, pratite znak Traghetto (trajekt) i na kruznom toku ispred trajekta ste kod “Trattorie Cubane Irma & Pino”. Morate znati da cijeli ovaj dio Italije ima specificnu pripremu ribe (u krusne mrvice, pa u vrelo ulje) i nije niti priblizno nasoj ribljoj klopi. Restoran je jednostavan, skoro nalik na menzu, ali imaju odlicno kucno vino i prilican izbor jela. Talijanska tradicija jela je u slijedovima (predjelo, prvo jelo, drugo jelo, slatko), ali ovdje izaberite samo jedno od toga. Porcije su u najmanju ruku ogromne i od mase neukusnih jela po razlicitim restoranima po navedenom kraju, prilicno ukusne. Dobar je izbor raznih vrsta pasti s morskim stvarima (sluzi se po osobi na pladnju). Glavna jela su razlicite vrste i kombinacija frigane ribe i muzgavaca. Za otprilike 30 do 35 eura po osobi moze se dobro najest i zarumenit obraze. Isto tako, kao i vecini Talijanskih restorana, racun moze biti izdan na kompletan meni, sto je bitno za nas poslovnjake kojima broje case vina na racunu. Za vino bih preporucio bijelo - frizzante ala cassa. Odlicno ide uz klopu, lagano je i osvjezavajuce. Vec pripremljeni gemist.

Vazno: restorani u Italiji imaju radno vrijeme od 12:30 do 15:00 i od 19:30 do 23:00. Ukoliko dodjete u medjuvremenu, ostaje vam uvijek ducan ili uz malo srece sendvic na pumpi.

Ako vas put nanese kroz Ravennu, u vrijeme rucka ili vecere navratite u predgradje Ravenne zvano Classe. Tamo ima jedan mali restoran zvan “Cassa del Bakko”. Lako cete ga naci, tocno prije Mirabilandije (kod radara) skrecete prema Lidi Sud / Zona Industriale pa prvo skretanje s autoceste desno, pa onda opet desno u ulazu u selo. Cca 100 metara dalje s desne strane. Nije problem naci. Restorancic je ugodan, s poluzatvorenom terasom, sto je bitno za pusace.

Nudi vam se dnevni meni, meso ili riba ali ima i jela po narudzbi. Salate su na principu Svedskog stola i ne naplacuju se dodatno. Izbor salata i zacina za iste je velik i sami mozete kombinirat po ukusu. Jela su vise nego ukusna, porcije su taman, niti prevelike niti premale.

Ukoliko volite egzoticne okuse i kombinacije jela, na pravom ste mjestu, kuhar je lud ko kupus i ako zelite kombinirat ne mozete niti zamislit sta ce vam predloziti i spremiti. Hrskava patka s bog te pita cim, cips od teletine i ruzmarina u crnom pivu, itd, itd. I to vas nece bas puno vise kostat nego dnevni menu. A imat cete i cast da kuhar sjedne s vama za stol, jede i pije.

Prosjecno platim rucak otprilike 10 Eura po osobi, bez vina. Vino, posto nemam pojma o njemu, prepustim konobaru i njegovoj preporuci s obzirom na naruceno jelo, i do sada je svaki put pogodio. Za 15 Eura i jedes i pijes. I to dobro jedes i pijes.

Preporuka za meso u svim restoranima u ovom dijelu IT: snicli, steak, biftek i slicno meso se priprema uvijek krvavo. Napomenite prilikom narudzbe da zapecu, ili cete imat pun tanjur krvi.