Delicije.com
fina jela, pića i mjesta za uživanje
Delicije.com


Rubrike


Prijava i Registracija


Linkovi



Arhiva unosa


Zadnje dodano

- Mesna plata i svašta nešto @ Restoran Ronjgi

- Restoran Aerosteak @ Grobnik

- Ferrero palačinke @ Pampas, Rijeka

- Plata marinero @ Yacht Club Opatija

- Svašta nešto @ Konoba Tramerka, Volosko

- Konoba Maslina @ Korčula

- Ždrebeći odrezak @ Restoran “Na Sušaku”

- Biftek “Košare” @ Restoran “Košare”, Senj

- Groza @ Restoran As, Rijeka

- Kavana Toš u Crikvenici

- Jesti u Ravenni – IT – Poslovno

- Jesti u Ravenni – IT – Privatno

- Ombolo u umaku od crnog vina @ Gušt, Izola

- Pljeskavice sa sirom @ Gostilna Keršič, Ljubljana

- Bistro Jezero @ Lokve, Gorski Kotar

- Meso i povrće s roštilja @ Šestinski Lagvić, Zagreb

- Restoran Vila Velebita @ Ažić Lovka, Senj

- Pizzeria Tropicana @ Senj

- Zelena pašta s gljivama i pršutom @ Delfino, Lovran

- Pizza Bresaola @ Goya Galaxy, Volosko

- Piletina u umaku od lisičarki @ Podroom, Viškovo

- Fort Apache @ Sveta Nedjelja, Samobor

- Piletina i neodređeno povrće @ Istranka, Jurdani

- Pizza @ Pizzeria Venera, Zagreb

- Balkan Bazaar u Zagrebu :)

- Zagrebački od 45 cm @ Veliko Trgovišće

- Pileće rolice @ Loža, Kastav

- Pošaljite nam svoju recenziju!

- Gulaš od divljači sa borovnicom i gljivama + Njoki @ restoran Ronjgi,Viškovo

- Lazanje sa divljači @ restoran Ronjgi,Viškovo



21 - 10 - 2008

Tijekom izleta u Gorski Kotar stalno prolazimo pored Lokava i konačno je donesena odluka da se zaustavimo i pogledamo što nude Lokve. Sa ceste se odmah uoči ogromno Lokvarsko jezero, a cestice otkrivaju i druge zanimljivosti pa smo tako došli do bistroa Jezero, koje se nalazi stotinjak metara nakon što se prijeđe brana.

Dolazimo do simpatične goranske kućice i terase prepune gostiju. Oduševljeni, nakon početne “samo ćemo palačinke” počinjemo i sa nešto konkretnijim prijedlozima no nailazimo na prvi problem. Čekamo meni 15 minuta. Dobivamo ga, ali nažalost to je i jedino što ćemo dobiti. Naime sljedećih 20 minuta se ništa nije dešavalo, jednostavno konobarice nisu dolazile po narudžbu, a strpljenja je nestalo pa smo za 35 minuta otišli doma na ručak.

Zaključak je da bistro Jezero možda treba preskakati nedjeljom popodne, ipak odluka je da se vratimo i probamo nešto jer postoje sve naznake da bi moglo biti jako dobro! Bistro Jezero




Tijekom jednog izleta Zagrebu, odlučili smo se na posjet Medvednici. Iako je sam izlet prilično kratko trajao (uspjeli smo doći autom do vrha, nabrzinu pogledati Oltar domovine i ostatke Medvedgrada, te pobjegli jer se spremala oluja), ipak smo uspjeli prije toga posjetiti restoran Šestinski Lagvić (i razgledati plan Parka prirode Medvednica, pa sad znamo da tamo svačega ima, i da se moramo vratiti).

Uglavnom – restoran. Sjeli smo na terasu, i iako je bilo krcato, u roku 2 min došao je konobar. Izuzetno ljubazno osoblje, brzo i uslužno, terasa velika i fino sređena, obećavajuće. Prelistali smo menu, zaista ima svega, posebno tih zagorsko-zagrebačkih specijaliteta (ili kako se to već zove :neuki primorci: ), nešto više cijene nego smo navikli, iako ne znam odrediti je li to do restorana, ili jednostavno do Zagreba.

Odlučili smo se za mješano meso i povrće s roštilja, dakle, išli smo na sigurno – nema tu nekih nepoznanica, i teško mogu nešto zeznuti. Međutim, uspjeli su nas iznenaditi, i to poprilično. Na sreću, pozitivno. Meso je bilo vrhunsko! Veliki pladanj (porcija za dvoje) krcat savršeno pripremljenog mesa, niti prepečenog, niti krvavog, s gomilom povrća (jedino patlidžani ne valjaju, i to je jedino što nam je i ostalo), a uz povrće i meso – pečeni krumpir, uz kojeg možemo staviti onu lejm izreku – topi se u ustima. Ovo je jelo koje me usrećilo idućih nekoliko sati 🙂 Ne znam kakva su im druga jela, jer ovo zaista nije bio maštovit izbor, ali sudeći po ovome – želimo natrag. Prejeli smo se i nismo bili za desert.

Ostalo – vino fino, ako vas pitaju da li ćete vodu – to će vas doći još 15 kn 🙂 Cijena kao što sam rekla malo viša nego obično, ali isplati se. Eh da, pokraj nas je bio hercegovački par koji je pričao o Hrvatskoj Hrvatima i Tuđmanu, dakle Zagreb je stvarno kao iz tv sapunica 🙂




29 - 08 - 2008

Restoran Vila Velebita je jedan od onih restorana uz Jadransku magistralu koji na prvi pogled ne izgledaju baš obećavajuće. Izvana okićen hrvatskom zastavom i sličnim stvarima ničime ne odaje da bi se u tom restoranu moglo i ok pojesti, no predrasude treba otkloniti i riskirati. Ugodna i brza posluga obavlja posao i naručujemo miješano meso, koje stiže u razumnom roku. I iznenađenje. Dakle hrana je u totalnoj suprotnosti sa vanjskim izgledom koji je loš (dakle hrana je dobra). Odlično meso, odlično povrće kao prilog. Vino također vrijedno spomena. Dakle ovo je jedno od mjesta nešto dalje od Senja u kojem možete stati i pojesti kao čovjek umjesto da napravite to u Senju.




21 - 08 - 2008

U centru grada Senja čini se nema baš prevelikih šansi da se pojede išta osim sladoleda, pogotovo uz uvjet da je dobro. Čak ni sladoled nije baš dobar. Dakle prva stvar. Trebate pogoditi radno vrijeme, čak ni ljeti to nije lako. Kada je radno vrijeme pogođeno, u mom slučaju naišli smo na jedino mjesto koje je pristojno izgledalo i to je bila pizzeria Tropicana. Letimičan pregled po meniju uz informaciju “imamo samo pizze”, dakle odluka je pizza.  I to je to,  pizza je bila jestiva  i može se preporučiti samo ako ste silno gladni i ne možete više dalje tražiti. U svakom slučaju preporuka je produžiti magistralom prema Rijeci ili u suprotnom smjeru prema Karlobagu, ili pak ubodite cestu prema Vratniku i Lici te zaboravite na Senj kao mjesto gdje se može nešto pojesti.




Pizzeria Delfino na glasu je kao mjesto s odličnim pizzama. Međutim, pizza s plodovima mora koju sam jednom prilikom tamo jela bila je razočaravajuća (plodovi mora su se svodili na komade lignji i još nečega čemu ne znam točan naziv i što izgleda kao pašta, i ne podsjeća na ništa što je ikada plivalo ili raslo u moru). Neke druge pizze su bile istina bolje, ali ništa toliko specijalno.

No, Lovran je predivan, pizzeria je velika i ima odlično uređenu terasu u vrtu, posluga je ljubazna i brza. Ovaj put biram paštu za gljivama i pršutom (moguće je izabrati vrstu pašte, bijele ili zelene rezance, i tako kod svakog jela – gost sudjeluje u kreiranju jela, odabirom priloga ili vrste pašte, pohvale za tu ideju). Iako je pizzeria bila krcata gostiju, nismo dugo čekali na jelo. Spomenut ću da je vino neko nekvalitetno crno (moguće Vranac), da se poslužuje toplo i bez leda, i da mi se čini da ga oplemene vodom.

I tako, stiže pašta, porcija je uistinu velika, dvoje bi se moglo najesti. Ali je okus – nikakav. Jer nije riječ o umaku od gljiva i pršuta, već je na tanjuru zelena pašta zalivena vrhnjem, u koju je ubačeno nekoliko komadića gljiva iz konzerve i nešto komadića nečega što je navodno pršut. Katastrofa. Moguće jedno od najgorih jela koje sam ikada jela vani, i za što sam sigurna da bih puno bolje mogla sama napraviti doma, a nisam baš od kuhanja. Uglavnom – izbjegavajte.

Ostali za stolom su jeli njoke za gulašom od noja (odlično!) i pileće tornjiće (također vrlo dobro i zasitno, riječ je o obilnoj porciji purice na koju je naslagano puno raznog povrća, a sve je zaliveno sirom). Dakle, nije da nemaju ok hrane, nego treba imati sreće pri izboru. Služe i solidna i loša jela, toče grozno vino, prostor i usluga su ok. Ništa posebno dobro ni loše, i definitivno ih prati bolji glas nego zaslužuju, bar što se hrane tiče.




19 - 06 - 2008

(Objekt je zatvoren.) Nedavno sam primijetio da sam potpuno zaboravio napisati osvrt za ovu deliciju. Mjesto radnje je već poznati food bar Goya Galaxy. Dakle radi se po pizzi koja gotovo da nije pizza! Komadi dimljene govedine odlično se nadopunjuju sa listićima tvrdog sira grana padano, a pomodorini i rucola daju određenu svježinu. Ova pizza je pravo osvježenje među pizzama, a okusom je daleko daleko od standardno dosadnih pizza koje ljudi obično konzumiraju.

Jedina bresaola koja je mjerljiva sa ovom iz Goye je ona iz Bracere, ipak ona u Goyi je nešto bolja i definiranijeg okusa!




Prošli tjedan se je napokon posjetio razvikani bistro Podroom na Viškovu (VTC Viškovo). Mjesto je simpatično uređeno i na prvi pogled daje dojam da će se tu i dobro jesti. Zanimljivo je možda za napomenuti da je ulaz do nekakav klub / kafić koji izgleda kao zoološki vrt 🙂

Nakon kraćeg prelistavanja menija, odlučujem se za pileća prsa u umaku od lisičarki, a za prilog uzimam povrće na žaru. Hrana je dostavljena u razumnom roku. I tako već nakon tri zalogaja, prvi dojam je potpuno opravdan. Hrana je odlična, a topla lepinjica savršeno pomaže piliću i povrću u smislu ukusa. Ipak na kraju me je osvojio tiramisu, koji je u 23h bio svjež. Tako da se vraćamo uskoro!